Na ponoćki u Katedrali uobičajena slika. Ne, ne radi se tu o tome da je bilo, recimo, uobičajeno puno vjernika, ili o tome da je galama iz vanka dopirala u Crkvu, ili o tome da je ponovo dostojanstveno dočekano rođenje Isusa Krista... Radi se o tome da je misa u samoj Katedrali ponovo bila pod filterom odabranosti. U načelu, radi se o rezerviranim mjestima za gradske dužnosnike, kao i ovoga puta predstavnike Srpske pravoslavne crkve.
Uz predstavnike Srpske pravoslavne crkve, bili su tu tako gradonačelnik Mato Franković, njegova zamjenica Jelka Tepšić sa suprugom, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, kao i gradska pročelnica Zrinka Raguž. Za sve njih mjesto je bilo rezervirano u prvom redu.
I, svaki vjernik koji bi možda eto sjeo u prvi red, dok dotični nisu došli, to nije mogao, nego je stajao sa strane. Dojam je upotpunio i biskup Uzinić koji je na početku propovijedi, taman prije nego je spomenuo da nas sve Bog jednako ljubi, poimence pozdravio spomenute! Dakle, kao da je riječ o otvaranju novog asortimana obuće na drugom katu Robne kuće Srđ, a ne o misi, k tome misi koja slavi rođenje Krista, na kojoj bi apsolutno svi trebali biti jednaki.
Uopće, čemu rezervacije na misama? Nije ponoćka izdvojeni slučaj. Isti scenarij bude i na misi ispred Katedrale na Veliku Gospu, kao što je sličan slučaj bio na otvaranju Feste svetoga Vlaha kad je ograda puk odijelila od svećenstva i političara, odnosno tobožnjih visokih gostiju.
Posebno zabrinjavanja što se ovdje nije povodilo niti za onim da je eto Božić pa da nema potrebe izvoditi monade oko mjesta. Ono, iako živimo tako da su neki jednakiji od drugih, ajde barem da reda radi na Božić bude sve kako bi trebalo biti. Ne, nije bilo niti toga. I na Božić se nije zaboravilo pokazati kako se ne brine, ako već ne o osjećajima, onda o guzicama, svih jednako. I za Božić je dato do znanja da u društvu postoje neke svete krave koje treba maziti i paziti, eto da se ne osjećaju zakinutima.
Ne treba se čovjek razumjeti u religijski nauk da bi znao da je misa osnovni crkveni događaj spasenja, čija je svrha jedino i isključivo u zajedništvu oko oltara. Prema tome, biranje crkvenih veledostojnika tko će gdje sjesti, jer netko eto čini svjetovnu vlast, a drugi istu ne čini, nije prilično. Uostalom, gradski dužnosnici nisu štićene osobe koje bi trebale sjesti u prvi red da se bolje na njih može paziti u slučaju nekog incidenta.
Radi se o građanima koji su tek na izborima izabrani od strane drugih građana, pa čak ni o njima, jer kad se vidi da se gradskoj pročelnici, inače izabranoj na namještenom natječaju za posao, rezervira mjesto na misi, uistinu je nejasno čemu njihovo izdvajanje. Zamislimo samo tu važnu personu Zrinku Raguž da se za nju rezervira mjesto u prvom redu Katedrale. Podsjeća sve ovo s ponoćkom na Jugove utakmice s ložom gdje sjede odabrani ili na predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, gdje se također u prve redove smješta ta famozna elita. Samo što Uprava Juga ili Igre, ma koliko god bilo pogrešno, imaju pravo oformiti nekakav oblik lože... Odnosno, o tome se onda može raspravljati. Ali, na misi imati ekskluzivitet prvog reda, kako bi se valjda bolje primile svete tajne ili bilo koji drugi Božji darovi, to se u nijednom slučaju ne bi smjelo događati, možda tek kad je riječ o štićenim osobama.
Očito od Crkve ne možemo bolje očekivati, jer prema njoj s oltara svi smo manje-više dežurni grešnici, dok je ona uvijek svetija od sebe same, no gdje je političarima draž u tako povlaštenom položaju?
Zar ne bi bilo normalnije, logičnije da odbiju sjedati u prvom redu. Odnosno, da ako im se već sjedi bliže oltaru, da dođu na vrijeme pa ako su uhvatili slobodno mjesto, uhvatili su ga. Zar ne bi bilo ljepše živjeti u društvu gdje se Frankovića ili Potrebicu može vidjeti u trećem redu od kraja? Jasno, ne vrijedi to samo za sadašnju garnituru na vlasti, nego vrijedi za sve prijašnje dubrovačke gradonačelnike i njihove ekipe, a zasigurno niti Dubrovnik tu nije iznimka.
Naravno da bi bilo ljepše i ljudski toplije, ali to onda ne ulazi u paket uz koji se iskorištavaju sve moguće usluge onoga što visoka pozicija nosi sa sobom. A što uključuje i prodavanje za malu cijenu sjedenja u prvom redu na ponoćki. No, Crkva takve očito ljubi više od drugih.