Provincijalni vikar samostana Male braće fra Stipe Nosić, autor knjige "Ljekarna Male braće", u svojoj propovijedi na Božić dotaknuo se 700. obljetnice ljekarne, ali govorio i o značenju Božića. Njegovu propovijed možete pročitati u nastavku.
"U prigodi slavlja 700. obljetnice ljekarne Male braće, ljekarne koju su Mala braće osnovala kad su se naselila u Dubrovnik, prisjećamo se njihovog ljekarničkog posla koji su radili stoljećima i s tim povezane socijalne uloge koju su imali.
Franjevci su uistinu ljekarnu držali zbog liječenja bolesne braće, ali i zbog zarade od prodaje lijekova, kako bi u samostanu mogli živjeti ekonomski relativno neovisno. Taj pogon, međutim, čvrsto ih je povezivao s ljudima, i pružao im mogućnost da s njima dijele križ bolesti. Lijekove su često davali na dug, a onima koji ih nisu mogli kupiti davali su besplatno, pa se zasigurno može reći da je ljekarna djelovala i kao socijalna ustanova. U djelovanju franjevaca i u njihovu propovijedanju bila je veza između duhovnog i tjelesnog. Bavili su se ljekarništvom i liječili ljudska tijela od bolesti, a u isto vrijeme naviještali su Božju Riječ i liječili duše. U njihovu poslu i propovijedanju bila je očita poruka da je Bog liječnik koji liječi svojom Riječju. Te činjenice treba se sjetiti na blagdan Božića.
Jer, ako je grijeh, kojeg je čovjek počinio i čini, bolest, onda je ono što je Bog učinio i čini za čovjeka, liječenje. Bog je liječnik koji je zbog grijeha čovjeka na zemlju poslao svoga Sina, da uništi grijeh i oslobodi čovjeka od zla. Božji sin rodio se za grešnike i veseli se kad grešnici napuste zao put i obrate se. On se rodio zato da izliječi naša tijela i naše duše i povrati nam zdravlje. Za zemaljskog života Isus je svojom riječju liječio ljude od tjelesnih bolesti. Moć liječenja tijela, povezivao je često s liječenjem duša i opraštao ljudima grijehe. Toliko puta liječio je bolesnike, uz uputu: „Idi i ne griješi više“! Govorio je jasno i otvoreno da nije došao pravednicima nego grješnicima. Evanđelist Marko, koji vrijedi za čovjeka koji je prvi napisao Evanđelje, dokumentirao je te njegove riječi: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike« (Mk 2,17). Bog se dakle rodio ne zbog zdravih, nego zbog bolesnih. U određenom povijesnom trenutku došao je na svijet u ljudskom tijelu radi ljudi koji griješe. Taj razlog vrijedi još uvijek i vrijedit će za sva vremena. Bog se za grješne ljude stalno rađa. Naše grijehe rađanjem oprašta, naše grijehe Božićem liječi.
Braćo i sestre, Isus Krist je najavio pobjedu nad grijehom i smrću svojom mukom i Uskrsnućem. On je svu težinu naših grijeha na križu na sebe uzeo i svojim Uskrsnućem oslobodio nas zla. On je izliječio naša tijela svojim ljudskim tijelom u kojem se za nas rodio, i koje je za nas predao. Tu se i skriva tajna Božića, u činjenici da se Bog rodio kao čovjek, da bi se kao takav žrtvovao na križu za palog čovjeka. Božić je dakle izraz Božje neizmjerne ljubavi prema čovjeku, gesta kojom on liječi i spašava ljude. Zato u razmišljanju o Božiću nije dovoljno zadržati se samo na jaslicama, pobožnom običaju koji nas svake godine ponovo emocijama vraća Božićima djetinjstva. Jaslice, bez obzira kako nam danas romantično izgledale, u sebi uključuju siromaštvo, patnju i odricanje. Običaj je to koji vuče porijeklo još od pjesničke ideje sv. Franje Asiškog, koji je u brdima u Grecciu u božićnoj noći 1223. s volom i magarcem, sa subraćom i uzvanicima prvi put slavio polnoćku. Pjevajući tada Evanđelje i propovijedajući o rođenju Isusovu u Betlehemu, Franjo je htio naglasiti skromnost i spremnost na žrtvu siromašnoga Kralja.
O Božiću zato treba misliti na muku i smrt Kristovu. O Božiću treba misliti na njegovo Uskrsnuće, jer muka, smrt i Uskrsnuće Isusovo dio su Božića. Sve to na božićnoj svetoj misi, i na svakoj svetoj misi, slavimo. Isus nam je zato i ostavio svoje tijelo u znaku kruha i vina, u euharistiji. U euharistijskom kruhu i vinu prisutno je njegovo Tijelo i Krv s dušom i božanstvom (KKC 1374). Preko euharistije iscjeljuje on naše tijelo i jača naš duh.
Možemo zato reći da njegove jaslice nisu uz nas samo u božićnom vremenu. Jaslice, s pravim Isusom, rođenim Bogom u ljudskom tijelu, s nama su stalno.
Braćo i sestre! Isusovo tijelo možemo imati uza se kad god želimo. S njim možemo liječiti svoja tijela i svoje duše. Uskrsli Krist dao je svojim učenicima moć da i oni liječe. Pozvao je k sebi Dvanaestoricu i dao im moć i vlast nad zlim duhovima, i da liječe bolesne. Zatim ih je poslao navješćivati kraljevstvo Božje i ozdravljati bolesnike (Lk 9,1-2). Isusovi sljedbenici – njegova Crkva - nastavlja dakle Isusovo djelo naviještanja i iscjeljivanja (Mk 16,17-18). Čini to sredstvima koje im je on sam ostavio: sakramentima, Riječju, molitvom, dobrim djelima. Bolesti svoje, grijehe svoje, i svojih bližnjih možemo dakle i mi liječiti tim Božjim sredstvima.
Novorođeni Bog liječnik je koji se poistovjećuje s bolesnima. On ide tamo gdje su bolesnici, dotiče ih i ozdravlja. I mi smo zasigurno među njima, te i k nama Božić dolazi. On naše boli na se uzima (Mt 8,17). Takvog liječnika trebamo. Molimo ga da nas Božićem dotakne, i izliječi naše boli i naše grijehe. Amen." - rekao je vjernicima fra Stipe Nosić.
DPP