Prvi umjetni mamac kojim je čovjek prije desetak tisuća godina počeo loviti ribe bila je kićanka - snop, čuperak dlake ili perja vezanih oko udice, diljem svijeta najpoznatiji pod imenom „Bucktail“. Unatoč pojavi velikog broja novih, ta je jednostavna varalica u raznim oblicima, varijacijama i kombinacijama, još uvijek jedna od najučinkovitijih i najrabljenijih varalica, kako na slanim, tako i na slatkim vodama.
Zbog velike učinkovitosti, univerzalnosti, trajnosti i jednostavnosti upotrebe varijanta ove varalice, poznata i pod posebnom imenom „Wide Hair“, tijekom Drugog svjetskog rata bila je obvezni dio borbenog kompleta za preživljavanje u američkom mornaričkom zrakoplovstvu. Danas je ona najbrojnija vrsta varalica u kutijama sjevernoameričkih varaličara, kako slatkovodnih tako i morskih. Kod nas i u ostatku Europe „Bucktal“, osobito varijanta „Wide Hair“ varalica puno je manje u upotrebi. To je šteta jer se radi o vrlo učinkovitoj, trajnoj i relativno jeftinoj varalici, koju, što više, može sam izraditi svaki iole spretniji ribolovac.
„Wide hair“ varalica zapravo je „jigg“, udica s olovnom glavom na koju je u originalu stavljen čuperak jelenskih dlaka, čemu duguje ovo ime. Suknjica, kako se popularno naziva čuperak na olovnoj glavi udice, može se izraditi od bilo koje dlake, ali i brojnih drugih prirodnih i umjetnih vlakana, ali i perja te niti. Upravo je nevjerojatno koliko je ta jednostavna varalica učinkovita u svim vodama skor svim načinima varaličarenja.
Iznimno je dobra za „spinning“, te „jigging“, odnosno varaličarenje s mjesta te lov skosavanjem, ali i za pendulavanje širuna, plavice, palande, lica, luca, smuduta, vrnuta, svih vrsta tuna, strijelke, škarma… Lakši modeli, posebice oni s plastičnom glavo, prikladniji su za varaličarenje u površinskom sloju, dok su teži modeli idealni za pridneno varaličarenje, primjerice zubaca i ostalih grabljivica s dna.
„Wide hair“ vralice učinkovitim su se pokazale u „ultra light vrtical jiggingu“, ribolovu laganim priborom okomitim skosavanjem, te u „light rock fishingu“, pridnenom varaličarenju uz kamenitu obalu, ne samo grabljivih nego i tzv. mirnih riba poput pirke, glavoča, škarpine i ostalih bodeljki.
Postavljenim umjesto olovnice na kraj „očenaš“ („paternoster“) završnjaka s grmjelicama, „sabiki“ varalicama „wide heir“ varalicama služe za lov na dnu škarpina, pauci, kokoti, tabinja, hobotnice… a na pola dna širuna i ostalih sitnih plavih ribe, ali i puno cjenjenijih poput kovača.
Osim velike učinkovitosti, ovu varalicu krasi i to što veoma rijetko zapinje, kako za pribor pri odbacivanju, tako i pri povlačenju blizu dna.
Kao što se ostale vrste čuperaka postavljaju na razne vrste varalica radi poboljšanja njihove privlačnosti, tako se i s istim ciljem na ove „tvrdoglave“ varalice postavljaju razne varalice od mekane plastike te mamci.