Davorin Rudolf nije samo znanstvenik i redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Riječ je o iznimno svestranu čovjeku. Osim znanošću, bavio se i politikom. Jedno vrijeme čak je bio i novinar. Taj sveučilišni profesor međunarodnog prava u miru i doktor pravnih znanosti odigrao je kao ministar pomorstva, a jedno vrijeme i kao ministar vanjskih poslova, iznimno veliku ulogu u Domovinskom ratu. Bio je i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, a od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnom komisijom za granice.
Upravo je akademik Rudolf uvelike zaslužan za suzbijanje agresije, ali i mirno povlačenje JNA iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Naime, rezultat njegova pregovaranja s predstavnicima Glavnog stožera JNA bio je prestanak neprijateljstava, a potom i odlazak brodova JRM-a s obalnog i otočnog područja Hrvatske od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom.
Akademik Davorin Rudolf jedan od zaslužnijih pojedinaca koji nisu dozvolili podjelu, a potom i ustupanje dijela konavoskog teritorija Republici Srpskoj, o čemu govori i za Dubrovnikpress.hr.
Inzistiranje na cjelovitošću hrvatskog teritorija te njegovau uspješna znanstvena karijera kao i doprinos priznavanju i afirmaciji Hrvatske u zemlji i svijetu bili su razlozi zbog kojih mu je Općina Konavle uz Dan Općine 21. listopada 2015. godine dodijelila nagradu za životno djelo. Tada spriječen zdravstvenim razlozima, akademik Rudolf po svoju nagradu došao je gotovo dvije godine poslije.
Susrevši se s načelnikom Općine Konavle Lukom Kordom, akademik Davorin Rudolf nije mogao skriti oduševljenje izgledom Općine koja je, zadnji put kad ju je posjetio, bila pa gotovo spaljena.
Za portal Dubrovnikpress.hr govorio je prilikom dodjele nagrade Općine Konavle. Naime, ugodni razgovor s Rudolfom i Kordom pretvorio se na kraju u intervju u kojem Davorin Rudolf kazuje i o pregovaranju s JNA o njezinu povlačenju s dubrovačkog područja, a priznao je kako su u to vrijeme neke struje u Hrvatskoj bile spremne pristati na podjelu dijela Hrvatskog teritorija, pa tako i Konavala. Osvrnuo se i na razgraničenje Hrvatske i Crne Gore na moru kod Prevlake, ali i istaknuo ostala pitanja oko granica koja Hrvatska još uvijek nije razriješila sa svojim susjedima.
NE MOGU BOBAN I KARADŽIĆ DIJELIT KONAVLE
- Bio je to jedan užas jer 75 posto kuća je bilo spaljeno, ali u svemu tome ide jedna velika zahvala vama jer ste itekako pomogli da spasimo Konavle da ostanu u sastavu Republike Hrvatske, da ne budu podijeljene, a dio konavoskog teritorija ustupljen Republici Srpskoj. Sjećate li se kad smo se našli dole ispred Epidaurusa. Tada je postojao taj dogovor Karadžić - Boban.– započeo je priču načelnik Općine Konavle Luka Korda.
- Oni su htjeli Konavle podijeliti po istom onom modelu kako su bile podijeljene u II. svjetskom ratu. Tada je dio Konavala potpao pod Italiju, a dio pod NDH. Oni su htjeli osigurati izlaz Republike Srpske na more. Vi ste tada to spriječili. Sjećate li se kad ste mi rekli: "Ti ne daj s ove strane, udari jače, a ja neću dat odozgo, da spasimo Konavle da ne budu podijeljene." I to je bilo presudno. – kazao je Korda.
- Kasnije je meni to i sam predsjednik Franjo Tuđman potvrdio. Pitao me: "Što Rudolf radi dole, otkud on u Konavlima?" Rekao sam mu tada da se ne mogu Konavle dijeliti i ustupati temeljem nekoga dogovora između Bobana i Karadžića te da Boban i Karadžić dogovore sklapaju i dijele teritorije u svojoj zemlji, a da se ne prte u ono što nije njihovo. Vi ste tada odigrali veliku ulogu i to je nešto što je neprocjenjivo i zato vam posebna hvala. Sve će se obnovit. Evo bilo je zgoreno, a sad se ne pozna da je bilo zgoreno. Spaljeno se obnovilo, a da smo i mi dali dio teritorija ostao bi njihov za vazda. Kakve su to borbe bile, a tek rat poslije rata. Propala je Dubrovačka banka, nije propala nego je pokradena, a kad sam ja digao glas onda je Pašalić tražio da me se zatvori. – prisjeća se načelnik Općine Konavle.
Rudolfa je zanimalo što je s Prevlakom. Korda mu je odgovorio kako se na tom krajnjem hrvatskom poluotoku ništa nije promijenilo od vremena kad je bio blokiran s crnogorske strane.
Luka Korda: Ništa, tamo nema ništa, jedno vrijeme su bili na Prevlaku zabranili prolaz, doveli policiju, stali su tamo mjesecima, kako su došli, tako su i pošli, ali nikome do dana današnjeg nisu objasnili što su tamo činili.
Davorin Rudolf: Ovim našim šerifima gore u vrhu države ja stalno govorim da nije Prevlaka problem između nas i Crne Gore i nije problem granica na Prevlaci, granica na moru je problem.
Luka Korda: Ništa vam tamo nema. Nije problem s Crnogorcima. Oni bi odmah to potpisali nego je problem u nama. Zamislite, taj protokol koji smo imali na Prevlaci, koji smo Račan i ja potpisali, oni u Ministarstvu vanjskih poslova nisu imali nego su zvali mene i pitali imam li ga ja u Općini. Zamislite da država nema ugovor koji je potpisala.
Davorin Rudolf: Bio je to loš ugovor. Ja sam bio protiv njega. Najgori je onaj dio koji se odnosi na nadzor, te zajedničke ophodnje u čamcu ili ono da sto ribiča može loviti ribu, ali ako napravi kazneno djelo on tamo odgovara, a ne ovamo. Svi ugovori koje smo potpisali u vezi s morem su loši jer su ih potpisivali ljudi koji ne znaju baš pravo. Sjećate se kad sam vam rekao: "Ne dajte Korda ovo."
RUDOLF: KORDA JE BRANIO DOLE, A JA GORE, I EVO OSTALO JE HRVATSKO
Dubrovnikpress: Dva su ključna trenutka obilježila Vašu povezanost s dubrovačkim područjem, krajnjim jugom zemlje. Prvi se momenat dogodio tijekom Domovinskog rata kada ste s predstavnicima JNA pregovarali o njihovu povlačenju iz gradova i baza duž obale. Bilo je to i vrijeme pokušaja podjela Hrvatskog, odnosno dubrovačkog teritorija. U tim ste trenucima odigrali značajnu ulogu.
Davorin Rudolf: Pa gledajte, prošlo je dosta vremena. Želim reći kako mi je drago da vidim svoga prijatelja Luku Kordu. Ja ga zovem Stari vuk. Hvala i Općini Konavle što mi je ukazala ovu veliku čast odlukom da mi dodijele nagradu za životno djelo. S ovom lijepom slikom, da nosim Cavtat u svojim sjećanjima. Tu sam s Lukom pregovarao s generalom Jokićem oko Dubrovnika. Na dan svetoga Nikole. Tukli su po Dubrovniku. To je bilo strašno, užasno. Mi smo na tim pregovorima u Cavtatu zaključili jedan sporazum da se to sve skupa prekine. Konavle su tada bile okupirane i surađivao sam s Lukom, on je branio ovdje, dole, a ja gore i evo (obraća se načelniku Kordi op.a.), Luka, ostalo je hrvatsko.Bio je u to doba jedan pukovnik, sad je general, Nojko Marinović. Jedan vojnik koji je s svojim umijećem i vještinom, a ja to mogu reći jer sam bio neposredan svjedok tog vremena, jako dobro vodio obranu Dubrovnika. U tim se trenucima ipak našlo snage i ljudi koji su obranili ovo područje. Imali smo oružane snage koje su bile gotovo nenaoružane. Sjećam se kad su u pregovorima ti JNA oficiri govorili: "Daj, neka idu ustaše iz Dubrovnika i neka odnesu oružje."
Dubrovnikpress: Očekivano je da neprijatelj poseže za tuđim teritorijem, no je li s hrvatske strane bilo onih koji su bili spremni na takve ustupke, na zamjenu i ustupanje hrvatskog teritorija. Je li bilo premišljenja s naše strane da im se da dio teritorija, da se izvrši ta zamjena ili nije?
Davorin Rudolf: U jednom trenutku o tome se razmišljalo zato što je pozadina, zaleđe Dubrovnika vrlo plitko pa se razmišljalo o zamjeni teritorija od Molunta do kraja dole, do rta Oštro i predsjednik je zatražio da ja o tome dam svoje mišljenje, bio mu je savjetnik u to vrijeme profesor Matić, i on je mene zvao i rekao: "Profesore, predsjednik traži mišljenje." Ja sam pogledao te karte, ali što je bilo interesantno? On su htjeli samo kopno i kad pogledaš karte to je bio jedan mali dio kopna, ali ja sam u to vrijeme bio ministar pomorstva, znao sam more pa sam odmah zvao splitski Institut da mi izračunaju more, a kad se izračuna more imate prvo 12 milja do granice pa imate nekoliko milja do granice s Italijom. Nisam dao.
Dubrovnikpress: E onda je to bila druga situacija.
Davorin Rudolf: Da, tako da je ta ideja propala. Nije realizirana, ali u jednom trenutku se i o njoj razmišljalo. Bili su to grubi dani, nije se znalo kako će sve to na kraju završiti, vi znate da su oni bili zaposjeli sve dole do pumpne stanice u Stonu. Ostao je bio samo Dubrovnik i otoci. Bili su oni brzi čamci koji su snabdijevali, i pazite, obranio se Dubrovnik. Reći ću vam jedan detalj, neprijateljska vojska, JNA plus Crnogorski rezervisti, svašta je tu bilo bili su čak došli do Srđa i onda je Nojko zapovjedio da se naši vojnici povuku dole u tvrđavu u podrume i zatvore s čeličnim poklopcima. Onda je naredio da se minobacačima tuče po Srđu. Ovi iz JNA nisu znali tko to tuče, povukli su tenkove. Nadam se da će Nojko ovo pročitati, ako ne pozdravite ga kad ga vidite. Bio je prava vojničina.
Dubrovnikpress: Viču ga tu i tamo ovi njegovi vojnici.
Davorin Rudolf: A što ga viču?
Dubrovnikpress: A bio je reko u jednom trenutku da su ga u Dubrovniku, kad je organizirao obranu, dočekali civili koji nisu znali ni što je puška, pa su ovi onda na njega skočili.
Davorin Rudolf: Pa to je bilo tako. To su bila takva vremena.
NIJE PROBLEM GRANICA NA PREVLACI, NEGO ŠTO JE S MOREM
Dubrovnikpress: Sad kad ste u Konavlima, hoćete li obići Prevlaku, zanima li Vas kako to područje izgleda danas? Odigrali ste značajnu ulogu u pregovorima oko demilitariziranja Prevlake, ali i razgraničenja na moru kod Prevlake sa susjednom Crnom Gorom.
Davorin Rudolf: Da, bio sam ministar, ali sam i vodio pregovore s JNA. Mi smo tad išli na Prevlaku. Prvo smo bili uz Dubrovniku, gledali neku predstavu u kazalištu. Nakon toga sam pokupio ekipu i išli smo na Prevlaku. Došli smo tamo i nije bilo nikoga, nje bilo žive duše. Mislim da sam u to vrijeme bio prvi hrvatski civil koji je došao na Prevlaku, čak smo se i slikali tamo. Polako smo hodali i gledali, sve je bilo napušteno. Kad smo se vraćali, eto ti ovih, mi smo ih zvali bijelci. Dakle, zapravo plavci ovi, malo su nas zaustavili. Znam da je bio Žarko Domljan, Kačić, bila nas je skupina ljudi. Bio je to prvi naš posjet i prvi posjet civila Prevlaci. Nakon toga sam zvao predsjednika, rekao da smo bili na Prevlaci, da je to naš teritorij. Nikoga nije bilo.
Dubrovnikpress: Nema ni sad nikoga. Doduše, ako pođete, možda nađete koga da bere šparoge.
Davorin Rudolf: Nikoga nema?! Ja sam i u to vrijeme kao pregovarač govorio, a i danas upozoravam, nije problem granica na Prevlaci jer je Prevlaka hrvatski teritorij. Granica između Prevlake i crnogorske strane na moru je problem.
Dubrovnikpress: Da, ali mi još uvijek na Prevlaci imamo na snazi sporazum koji je, osim što je privremen, davno istekao.
Davorin Rudolf: Evo čitam izjavu crnogorskog ministra da pitanje Prevlake između Hrvatske i Crne Gore nije problem. Ja ne znam na što je on mislio. Ako nema problema onda, eno Luke, tamo sjedi, pa neka na Prevlaci i on napravi hotele.
Dubrovnikpress: Ne može ni on ništa radit dok se dvije zemlje ne razgraniče, dok se ne utvrdi crta razdvajanja.
Davorin Rudolf: Bio sam jedno vrijeme i sa Crnogorcima u pregovorima i oni su htjeli da idemo na sud, da se to pitanje riješi na sudu. Ako će to ići na veliki sud, ja sam uvijek za to jer su u tom slučaju svi argumenti na našoj strani. Naime, pravilo razgraničenja vam je da je granica ona koju ste zatekli na dan kada ste proglasili neovisnost, a to znači da bismo imali granice koje smo imali za vrijeme Jugoslavije. U slučaju Prevlake po svim kartama i zemljovidima, pa i vojnima, zna se gdje je bila granica...
ULAZAK U VLASNIŠTVO AERODROMA TIVAT KAO RATNA ODŠTETA
Dubrovnikpress: Onda po tom pravili mi ne bismo trebali imati problema ni s Crnom Gorom, ni sa Slovenijom, ni s Bosnom i Hercegovinom?
Davorin Rudolf: Je, ali znate što, oni koji su pregovarali su krivo pregovarali. Pošaljemo pregovarače koji ne znaju, amateri, pa su napravili sve ugovore što se tiču mora i ne zna se koji je gori. Ovaj što je sa Crnom Gorom, on ima unutra takvih stavki, recimo kad je u pitanju demilitarizacija, pa kaže se tamo 3 kilometra, vamo pet kilometara. Povučena je crta koja nije crta sredine, akvatorij s hrvatske strane po tom ugovoru nadziru brodom zajednička crnogorsko-hrvatska ekipa, kad bi nadzirali zajedno i crnogorski dio mogli bismo reći da je to u redu radi reciprociteta, ali ne, naši tamo ne smiju ni nosom provirit. Kad je bio ovdje predsjednik Vlade Ivica Račan onda mu je netko rekao baš ovaj slučaj, a Račan je tad odgovorio: "Pa tu su i naši policajci."
Sad ću vam nešto reći, znate kad je ubijen Franjo Ferdinand 1914. onda je Austrougarska dala ultimatum Srbiji da ispuni određene uvjete. Srbi su prihvatili sve osim jednog: nisu dopustili da Austrougarski policajci vrše kontrolu srpskog teritorija. Formalno je počeo rat zbog toga. A mi smo ovdje napravili sporazum u kojem smo takvo nešto dozvolili. Imamo i otvoreno pitanje na moru s Bosnom i Hercegovinom, imate rep Kleka pa imate ta dva otočića i to je sve bilo u Hrvatskoj na mapi i nakon što je ovaj pregovarao, otišlo je u Bosnu. Taj sporazum je potpisan 1999. godine u Sarajevu, potpisao ga je naš predsjednik Tuđman i Izetbegović. On nije potvrđen, nije ratificiran u našem i njihovom parlamentu, pa nije na snazi, ali se privremeno primjenjuje od trenutka potpisivanja. E, sad ćete vi reći, dugo to traje, kad nešto dugo traje, prijeti opasnost da se to pretvori u trajno stanje. Ta dva otočića, rep Kleka i ta hrid Lopata, ovaj koji je pregovarao, ja sam ga pitao, kako je to mogao napraviti, a on kaže: "Znao sam da ćete me to pitati." Gledajte, pregovaranje je vještina, umijeće.
Dubrovnikpress: Našima to baš i ne ide.
Davorin Rudolf: Kad pregovarate morate dobro poznavati problem o kojem pregovarate. Ja sam bio u Haagu tri puta. Kako se zove ovaj general JNA? Ne Jokić nego ova drugi?
Dubrovnikpress: Strugar?
Davorin Rudolf: E, Strugar. Bio sam baš radi Dubrovnika u Haagu. Vezan sam za Dubrovnik, Dubrovnik me proglasio počasnim građaninom. Ja sam jedini Splićanin u 1700. godina kojega je Dubrovnik proglasio počasnim građaninom.
Dubrovnikpress: Znakovito je to.
Davorin Rudolf: A Gospari moji, di da Splićanin bude počasni građanin.
Dubrovnikpress: Evo i Općna Konavle Vam je dodijelila nagradu za životno djelo, zbog Vaših znanstveni dostignuća, zalaganje za priznanje Hrvatske, ali i zbog Vaših zasluga u Domovinskom ratu na dubrovačkom području.
Davorin Rudolf: Sjetio se luka i hvala mu, a ja da kažem mojim Dubrovčanima, bila je 20. Godišnjica, ja kontam zvat će me, ako ništa da se nađemo na kavi, ali zaboravili su ovi novi koji su stigli ove stare vukove i lavove. Ja sam tad bio među njima, ja sam obavljao poslove u politici, ali ovi koji su odigrali značajne uloge u tom vremenu, e ti se trebaju pamtiti. Trebate znati kakva su to vremena bila, sjećam se kad smo dolazili u Kupare. Ja sam se vozio u jednom autu, a predsjednik Vlade u drugom da nas ovi ne likvidiraju. No, sad su Konavle oporavljeni kao i cijeli ovaj kraj. Nego, jesu li oni vratili sve ono što su opljačakali?
Luka Korda: Nijesu! Meni je najgore i najžalosnije da mi nijesmo potegli pitanje zračne luke.
Davorin Rudolf: Oni nikad nisu platili neku odštetu?
Luka Korda: Ne! Naplatili smo za farmu krava i vodu koja ide tamo naplaćujemo, ali ostalo ne. Ja sam predlagao Mesiću, kad smo bili na Pantovčaku, bio je i Đukanović, da mi uđemo u vlasništvo aerodroma Tivat, da mi investiramo za noćno slijetanje i da to bude naš alternativni aerodrom. Crnogorci nisu imali para za platiti ratnu odštetu i bili su oduševljeni tom idejom i Mesić isto tako, ali od te ideje nijesmo se pomakli. To je ono što je maloprije rekao profesor, nešto što dugo traje nikad se ne riješi
To je rekao jedan francuski profesor međunarodnog prava, treba voditi računa da se privremeno ne pretvori u trajno stanje. Zato je dobro i na to podsjetiti.
Davorin Rudolf: Jer diplomacija nam je loša. Ja sam i sa Slovencima vodio pregovore oko arbitraže.
GRANICA SE NE MOŽE LAKO PROMIJENITI OSIM SILOM
Dubrovnikpress: Moramo li se mi vratiti u arbitražu sa Slovenijom?
Davorin Rudolf: To je s naše strane gotovo, ali naši moraju biti dosljedni. Ja vjerujem da ovi sad koji su gore o tome vode računa jer ne smijete čak ni pismo kad vam pošalju uzeti.
Dubrovnikpress: Da, ako ste završili odnose, završili ste ih.
Davorin Rudolf: Da, to je gotovo. To su važne stvari. Rekao sam vam, granica je ona koja je bila na dan priznanja. Ako popustite jednome, onda ćete morati i drugome. Bosanci su galamili radi Sutorine. Da se sad to pokrene moglo bi dovesti do oružanog sukoba. Ni jedna se granica ne može tako lako promijeniti osim silom. Ugovor koji smo potpisali s Crnom Gorom je blamaža za hrvatsku diplomaciju. To se dogodi kad pođu pregovarati ljudi koji nemaju pregovaračke vještine.
Dubrovnikpress: Dobro, a Neum, kakvo je Vaš tumačenje? Ima li BiH pravo na koridor prema otvorenom moru?
Davorin Rudolf: Ima, naravno da ima, ima i ugovor koji se primjenjuje od čina njegova potpisivanja. Po tom ugovoru su ona dva mala škoja pošla u BiH. Gledajte, BiH je izašla na more, ona je pomorska zemlja. Po međunarodnom pravu Hrvatska je dužna, mora pustiti BiH da izađe na more i da brodovi ulaze unutra. Bilo je pitanje mosta, a most mora biti takav da ne priječi ulazak brodova. Sad je stvar stručnjaka da procijene koji brodovi mogu tamo ulaziti. Bio je sličan spor između Finske i Danske i oni su išli na sud u Haagu.
Dubrovnikpress: Dakle, naš je najveći problem što mi tijekom pregovora brzo skinemo gaće.
Davorin Rudolf: S Bosnom je problem kopnena granica koja je duga 1001 kilometar. Svejedno, treba sjesti i riješiti pitanje granica. Slovenci su tijekom mjerenja granica bili iznimno precizni. Mjerili su metar po metar i utvrđena je granica na kopnu. Sa Srbijom još nismo počeli ništa. Gledajte, zemlja u privatnom vlasništvu može ostati u drugoj državi jer vlasništvo ne dira granica, ugovor s BiH bio je loš. Dok je bio Sanader, zove on mene i kaže da tužimo BiH zbog ovih otočića. No, ne možete se u međunarodnim odnosima pozivati na to da Hrvatska nije znala da su ta dva otočića njezina ili nisu njezina. Rekao sam tada Ivu da će izgubiti spor i platiti troškove. Ne može tako ići i rješavati svoje probleme. Pazite, ugovor s BiH potpisao je tadašnji šef države. Znate što znači kad ga je potpisao šef države. On im određenu težinu.