I dok su zaposlenici dubrovačkih ustanova u kulturi izuzetno angažirani na društveni mrežama, do groteskne mjere da se telefonskim putevima grebe za "lajk", vrijedi provjeriti i kako su gradska poduzeća zastupljena na Facebooku. Bolje rečeno, koliko nisu zastupljena jer, očito je, većina poduzeća niti najmanje energije ne ulaže u reklamiranje svojih usluga, odnosno obavještavanje javnosti preko ove društvene mreže.
Jasno, ne može ići znak jednakosti između ustanova u kulturi i gradskih društava, ipak kulturne ustanove organiziraju izložbe ili priredbe, koje kasnije valja lijepo predočiti kroz cvjetanje tisuću cvjetova, ali to ne znači i da poduzeća trebaju biti nepostojeća na Facebooku, a uostalom i građanima bi dobro došla informacija o voznom redu Libertasa ili npr. obavijesti Sanitata o parkingu.
No, upravo spomenuti Sanitat i Libertas ne da nisu aktivni na Faceboku, nego čak niti nemaju svoju stranicu. Libertas postoji kao fizička osoba, koja ima eto 292 prijatelja, a na profilu nema tu niti obavijesti niti ičega što može biti vrijedno u informacijskom smislu. Tek tu i tamo netko od građana postavi fotografiju određenih nepravilnosti.
Građanima bi itekako dobro došlo da na Facebooku mogu vidjeti neku obavijest, promjenu u voznom redu, možda eto i zanimljivost o povijesti poduzeća... No, tako očito u Libertasu ne razmišljaju. Kolika je odioznost građana prema ovom gradskom prijevozniku govori i kako postoji grupa "Libertas - budite gospari, čekajte autobus satima na suncu, kiši, buri..." ima 594 člana, od kojih mnogi ukazivaju na nepravilnosti u radu. Pametnome dosta.
No, iako Libertas postoji kao fizička osoba, Sanitat ne postoji nikako. Dakle, iz ovog poduzeća odlučili su kako nema potrebe obavještavati o svojim aktivnostima. Ako bi već bila znanstvena fantastika znati pa shodno tome i obavijestiti koliko je na kojem parkiralištu ostalo slobodnih mjesta, ne bi trebala biti znanstvena fantastika izvijestiti o npr. novim cijenama parkiranja ili nekim drugim uslugama ili jednostavno ukazati građanima na svoju prisutnost i ovim internetskim putem.
Također, niti Čistoća ili Boninovo nisu prisutni na Facebooku. I, dok je za Boninovo jasno i zašto jer bi pogrebne usluge bilo bizarno oglašavati, nejasno je zašto Čistoća nije zastupljena. Baš bi preko društvenih mreža se moglo ukazati recimo na važnost recikliranja, čuvanja okoliša i svega onoga što Čistoća inače proklamira.
Vodovod ima svoju Facebook stranicu, koja ima samo 133 člana, što je ustvari šteta, jer tu se itekako redovno javnost obavještava o svim novostima, pa se tako na dnevnoj bazi mogu naći informacije gdje neće biti vode zbog radova, ali se postavljaju i "linkovi" na ostale vijesti i projekte koji se tiču ovoga poduzeća. Šteta samo što 133 korisnika Facebooka prati ovu stranicu.
Za svaku pohvalu je i Vrtlar, koji itekako ulaže u reklamiranje svojih usluga putem Facebooka. Stranica ima preko tisuću članova, redovito se postavljaju video snimke, kao i fotografije lijepo uređenih cvjetnih aranžmana te se tako i građani obavještavaju o prigodnim akcijama, a što se sudeći po broju "lajkova" itekako cijeni od samih korisnika Facebooka.
U svakom slučaju, uz iznimke poput Vodovoda i posebno Vrtlara, jasno je kako dubrovačka poduzeća niti malo svojih resursa ne ulažu u prisustvo na društvenim mrežama te tako "de facto" ne prate trendove.
Danas, nije ništa neobično da tvrtke unajmljuju posebne stručnjake koji su zaduženi za promociju putem društvenih mreža. Doima se to nepotrebnim i "poslom bez posla", ali govori o trendu. Jasno kako gradskim poduzećima takvo nešto nije potrebno, uostalom ne treba im niti davati ideje za zapošljavanjem još dodatnih "stručnjaka i stručnjaka", ali u masi zaposlenih bilo bi barem lijepo da netko dobije zadatak i ovim putem podignuti tvrtku za koju radi.