Protekli vikend održano je Prvenstvo Hrvatske radio upravljanih jedrilica klase Dragon Force 65 za juniore i seniore na zapadnoj obali u Splitu u organizaciji Jedriličarskog kluba Mornar, Hrvatskog Jedriličarskog saveza i Udruženja klase RU jedrilica.  Ovogodišnje prvenstvo je bilo najmasovnije do sada, s preko 60 natjecatelja. Prvenstvo se održalo u dvije kategorije: juniori i seniori u kojima je bilo 28 odnosno 33 natjecatelja.

Dubrovčani su i na ovogodišnjem prvenstvu nastupili u obje konkurencije sa tri juniora i četiri seniora. Prvi dan su se odvozile četiri kvalifikacijske regate na kojima su sva tri dubrovačka juniora ostvarila plasman u zlatnu grupu, dok je kod seniora bio polovičan uspjeh dvoje se plasiralo u zlatnu grupu, a dvoje je nastup nastavilo u srebrnoj grupi. Drugog dana juniori su odvozili još tri regate, a seniori dvije. 

Na kraju najbolji plasman od Dubrovčana je ostvario Maroje Grgić iz JK Orsan osvojivši treće mjesto u ukupnom poretku Juniora. Roko Tomšić iz JK Orsan koji je na prošlogodišnjem prvenstvu bio brončani, ove godine je osvojio četvrto mjesto, a Mark Mihael Vladić JK Orsan petnaesto mjesto. Od seniora najbolji je bio predsjednik Jedriličarskog kluba Hydro Ivan Grgić na sedmom mjestu u ukupnom poretku, te Lovre Peović iz istog kluba na 24. mjestu. Tomislav Ive i Vlaho Marčinko također iz JK Hydro su zauzeli šesto, odnosno osmo mjesto u srebrnoj grupi.

Jedriličarski klub Hydro nakon prvenstva Hrvatske ne miruje, već su u pripremi drugog izdanja Dubrovačke regate modela klasa Dragon Force 65 koja će se uskoro održati u dubrovačkom akvatoriju.

dpp

U sklopu hrvatskog tradicijskog glazbenog projekta na njegovanju govorene i pjevane riječi, svečani koncert pod nazivom „U ozračju KAJ-a“ održan je sinoć u Kazalištu Marina Držića pred mnogobrojnom publikom. Koncertu su nazočili gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.

U pozdravnom govoru, gradonačelnik Franković istaknuo je snažnu povezanost kajkavske popevke s Gradom Dubrovnikom, zahvaljujući, među ostalima, Dubrovčanima Vlahu Paljetku, Terezi Kesoviji i Đelu Jusiću.

- Čast mi je što sam imao priliku sudjelovati u ovom, vjerujem, večerašnjem velikom glazbenom spektaklu. Zahvalio bih se mom prijatelju i kolegi saborskom zastupniku Žarku Tušeku koji je potaknuo cijelu ovu priču i ispričao mi kratku povijest kako je 2007. u Revelinu održan prvi koncert. U suradnji s ekipom iz Radija Kaj, koja je bila produktivna i puna ideja, došli smo do ove realizacije. Od Đela Jusića, Tereze Kesovije do uvaženog gospara Paljetka, Dubrovnik je dao jedan snažan pečat kajkavskoj popevki i ta ljubav postoji, a vjerujem da će postojati i dalje. Ono što nas također veže je i da je na visoko odgovornoj funkciji Krapinskog festivala sudjelovao i gospar Drago Britvić koji je u trenucima kada je Dubrovniku bilo teško napisao sjajnu pjesmu “Kad zazvone dubrovačka zvona“.

Najljepše kajkavske popevke na koncertu su izveli Tereza Kesovija, Mia Dimšić, Matija Cvek, Marko Škugor, Klapa Kaše, Branko Greblički Ventek, Rajko Suhodolčan, Roko Vušković, Klapa Brv, Kirjales, Ella i Iva Ranogajec Inkret, Ivan Benc, Mirko Švenda Žiga i Gordana Ivanjek Tušek. Izvođači su nastupili uz pratnju orkestra Radija Kaj, pod vodstvom Karla Kukovačeca i uz izravni prijenos na Radiju Kaj.

Koncertu su nazočili i izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik u Hrvatskom saboru i ujedno skladatelj kajkavskih popevki Žarko Tušek, župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, župan Međimurske županije Matija Posavec, gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, direktor Radija Kaj Dragutin Gradečak i brojni drugi gosti iz Dubrovnika i Hrvatske.

Organizatori koncerta su Radio Kaj i Grad Dubrovnik, a održan je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića.

Grad Dubrovnik

U 108. godini života preminuo je najstariji Konavljanin, ujedno i najstariji stanovnik Dubrovačko – neretvanske županije Božo Kralj.

Vijest o smrti najstarijeg Konavljanina objavio je danas na svom službenom Facebook profilu načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

„Napustio nas je najstariji stanovnik Konavala, gospar Božo Kralj. Doživio je nevjerojatnih 108 godina, a kada smo razgovarali pričao mi je o svom bogatom životu - od služenja na podmornici do prvih dana vođenja meteoroloških mjerenja 1951. godine. Nevjerojatno je čuti da je gotovo do smrti mjerio i bilježio meteorološke podatke. Gospar Božo neka vam je laka konavoska zemlja!” - oprostivši se od gospara Boža Kralja napisao je Božo Lasić.

md

Vrsta i količina ulova u morskom ribolovu ovisi o karakteristikama dna na i nad kojim se lovi. Za udičarenje s obale najbolje pozicije su rtovi, kopnene istake u more, jer oni od svih vrsta obala imaju najveću bioraznolikost podmorja i samim time najpovoljnije uvjete za ribolov. Srećom, na našoj je strana Jadrana mnoštvo rtova.

Rtovi su udičarima zanimljivi zbog višestruke mogućnosti izbora čak i na relativno malom lovnom području. Odabirom strane rta mogu birati vrste ulova, tehnike, ali i uvjete što je veoma važno, osobito u ovo doba godine kada su uvjeti, osobito vremenski, najnepovoljniji za ribanje.

Kod većina rtova od tri strane jedna je ona koja je najizloženija strujanjima mora i zrak i koja se u pravilu najstrmije ruši u dubinu do pretežito ravnog dna. Zbog odbijanja kurenta i valova o nju, uz tu obalu su pokreti mora najintenzivniji ovisno o jačini struja, ali i veličini, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno. Svježe more koje strujanjem neprestano pristiže uz tu obalu stvara zonu s velikom količinom kisika i planktona, koji privlače sitniju ribe, za kojima dolaze krupnije te grabljivice. U pravilu, ta je strana vrstama i količinom riba najbogatije ribolovno područje. Na njemu se može loviti svim poznatim tehnikama udičarenja s kraja. Ovisno o dobu godine i vremenskim uvjetima, tu se mogu loviti agresivne grabljive vrste poput iglica, vrnuta, širuna, lokarda, polanda, škarma... Zato je ta strana idealna za varaličarenje, od najlakšeg „spininnga” do najtežeg „shore jigginga“.

Tijekom cijele godine u škrapama izložene strane rta mogu se loviti stanarice, ribe te hobotnice koje nikad ne napuštaju školjeru. Direktnim spuštanjem pribora u rupe mogu se loviti usnače, škrpina i škrpun, ali i grujevi te murine. Štapom i priborom bez olovnice, u pjeni valova mogu se loviti ukjate i šarzi.

Ribolov s izložene obale na dnu najčešće je zbog zadjeva nemoguć. No, poviše njega se može loviti plovkom, najčešće šparmiće i usnače te kantore, pice, fratre, a puštanajem živog mamca zubace i pagre.

Nastavak izložene škrapaste obale rta najčešće je pjeskovito - ljušturasto dno koje polako ponire k pučini. Dno može biti prošarano podmorskim livadama, ali i grotama i škrapama. Čistine u i oko livada su odlični za polaganje udica, a plijen su najčešće arbuni, fratri, ovčice, kanjci, pijerke i ovrate.

Suprotna je strana rta manje izložena kurentu i vjetru, s manjim dotokom kisika i planktona, pa zato i manje bogata vrstama te brojem riba. Kao zaklonjena strana ima manje škrapastu strukturu, s plićim terenima i dnom najčešće miješanog sastava. Ova je strana rtova uglavnom udičarima manje zanimljiva, no dobra je alternativa u situaciji kada je vjetar prejak pa se izbor svodi ili na tu stranu rta ili na povratak kući. Za razliku od izložene, ova je strana pogodnija za ribolov na dnu. Ulov može biti raznovrstan, od arbuna, bukava, šparmića do pauka i ovčica.
Vrh, glava rta, pak, najčešće objedinjuje osobine izložene i unutrašnje strane rta. Ovisno o veličini, obliku, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno, ali i izloženosti kurentima, prioballje mu može biti pliće ili dublje, ali s ribolovnog stajališta svakako vrlo atraktivno. Sam vrh rta je u pravilu najizloženiji strujanjima pa je omiljeno lovište brzih grabljivica poput iglica, ukjata, lokarda, vrnuta, smuduta, strijelke... Ukoliko je more dovoljno duboko, oko glave se može loviti većina pridnenih vrsta.

Koje će ribe i u kojem broju naseljavati kamenite padine rta, osim o njegovoj veličini naviše ovisi o tome pod kojim kutom padina ponire u dubinu. Ukoliko se spušta pod blagim kutem, tada će brojne sitne uzobalne ribe poput glavoča i usnača biti prisutne i daleko od obale, a onih krupnijih i cjenjenijih neće biti blizu nje.

Udičarima znatno zanimljivije ribe najmasovnije nastanjuju posljednji skalin kamenite padine, tek nekoliko metara iznad prijelaza u ravno pjeskovito ili ljušturasto dno. Na takvim se pozicijama uvijek može uloviti cijenjeni fratar i pic, ali i arbun koji najčešće obitava na obližnjem miješanom dnu. Takve su pozicije bogate i brojnim ribama iz obitelji usnača. To je i stanište kanjca, pijerke, kantora, sarka i škrpine te ostalih kvalitetnih i cijenjenih riba. Veoma često, osobito u južnom dijelu Jadrana, umjesto spomenutih riba mamac na skalinu će napasti gruj i murina.

S obzirom na položaj u odnosu na strane svijeta najzanimljiviji su rtovi okrenuti jugu i jugozapadu.

Ususret svetom Vlahu u Zavičajnom muzeju Konavala Antonia Rusković Radonić održala je pregledno izlaganje o Konavljanima u sklopu procesije sv. Vlaha nekad i danas.

- Festa sv. Vlaha jedina je festa koju Konavljani slave izvan Konavala. Festa je utemeljena nakon što je u 10. stoljeću sveti Vlaho proglašen zaštitnikom Grada, a odvija se preko tisuću godina te je kao takva od 2009. pod zaštitom UNESCO-a. Narodne nošnje su njezin neizostavan dio, što je vidljivo iz Rješenja o zaštiti nematerijalnog dobra te iz arhivskih priloga, fotodokumentacije i umjetničkih prikaza. Narodne nošnje u ovome kontekstu bila su odijela stanovništva Republike, potvrda prisutnosti na danu velikoga parca, kao i na sveukupnim Vlasićima. Konavoke i Konavljane putem vrela pratimo u Festi nekoliko prošlih stoljeća, no kako je i u kojem obujmu sudjelovanje ljudi iz Konavala u gradu bilo, pitanje je za neka buduća istraživanja. Isprava u kojoj se utvrđuje „Sloboda sv. Vlaha" (Franchisia Sancti Blasii) iz 3. veljače 1190. godine dozvoljava svima, dužnicima, bjeguncima, zločincima, tri dana prije i tri dana poslije svetog Vlaha da borave u Gradu, svi su tih dana oslobođeni progona. Istovremeno ova Festa na istom mjestu okuplja sve društvene slojeve, crkvene dostojanstvenike, državne službe, patricijat, gradske bratovštine, seoska bratstva, pomorce, žene, sav puk grada i okolice. - kazala je Rusković Radonić.

Ističući nadalje kako su su Konavle ušle u sastav Republike početkom 15. stoljeća ona kaće kako „ostaje za doznati jesu li ljudi s našeg područja u nekom drugom obliku sudjelovali u Festi i prije nego su Konavle ušle u sastav Republike”.

- Početkom 15. stoljeća utemeljena je tradicija Kandelore, odnosno otvaranja Feste koja također u svom sastavu sadrži narodne nošnje kao dio ceremonije. U kontekstu konavoske narodne nošnje upravo Kandelora i Festa čine veliku razliku. Naime, Kandelora je rezervirana za oblačenje gradskih djevojaka i djevojčica u konavosku robu. Običaj je to kojem svjedočimo zasigurno posljednjih 100 godina. Djevojke i djevojčice uvijek će na Kandelori biti obučene samo u košulje te će sudjelovati u prinosu darova zemlje i otpuštanju golubica. Tim djevojčicama sv. Vlaho postaje jedini dan u godini kad se oblače u konavosku robu, premda ne moraju nikako biti povezane s Konavlima. S druge pak strane, u procesiji sv. Vlaha sudjeluju Konavljani u svom svečanom, najsvečanijem ruhu. Ovisno o vremenu o kojem govorimo svečano je ruho mogla biti svečana konavoska nošnja, civilno svečano odijelo ili pak praksa novog starog kojoj svjedočimo posljednjih tridesetak godina. - kazala je Antonia Rusković Radonić, te naglasila:

- Upravo novo staro izaziva tolike prijepore i rasprave što je upravo, a što nije, kako treba, a kako se ne treba oblačiti. Otvaraju se pitanja oblačenja male djece, beba, dječaka, momaka i odraslih. Javljaju se pitanja o pravilnim vezivanjima pasova i kurđelica, pravilnim i nepravilnim dužinama odijela, pitanja o lažnom sjaju replika starinskih odijela, a najviše o pitanju oglavlja ženskih nošnji. Naime, konavoska nošnja vrlo je informativna te svojim cijelim sastavom govori o statusu, dobi i običajnom obliku žene koja je obučena. Konavljani su još uvijek osjetljivi na izbor oglavlja prilikom oblačenja u procesiji zbog statusne određenosti koje oglavlje ima. Upravo na ovu temu pokrenula se i rasprava koja na kraju nije dala zaključak. Novo staro oblačenje vrlo teško može zadovoljiti standard koji očekujemo od obučenog stanovnika Konavala iz 1890., 1920., 1930., 1950. ili 1970., a istovremeno znajući da se svi navedeni međusobno donekle razlikuju. Nošnja je živo biće koje se mijenja u svojim površnostima, pojavnostima, dok elementarni dijelovi ostaju nepromijenjeni. Ti elementarni dijelovi imaju svoja pravila koja su ista u svim razdobljima, a očituju se u izboru slojeva donjih i gornjih odijela i dozvole da se određeni dijelovi nošnje nose u određenoj životnoj dobi. Uz to, Konavlima je „uprav" ono na što se najviše energije usmjerilo, što je najbolje utijano, najčuvanije, najšesnije jer ipak je za parca. Svatko nosi ono što ima, a tko nema staro, ima ljubav i želju koja sjaji iz svih nepravilnosti koje primjećuju rođeni Konavljani, KUD-ovi i struka. Za novo staro to je otprilike dovoljno, a sve ostalo je jedna velika slika ponosa i ljubavi prema precima i baštini koja ne umire i kad je na smrt osuđena. - riječi su ravnateljice Muzeja i galerija Konavala Antonie Rusković Radonić.

U sljedeću srijedu, 8. veljače u 18 sati u Zavičajnom muzeju Konavala nastavak je razvijanja teme o oblačenju konavoske nošnje pod naslovom „Konavoska nošnja u perspektivi Jelke Miš”.

Turistička zajednica grada Dubrovnika povodom Feste sv.Vlaha tradicionalno organizira humanitarnu tombulu, koja će se održati na Stradunu, 3. veljače s početkom u 16 sati uz poznatog DJ-a Vjevericu. Prodaja kartela vršit će se ispred palače Sponza, sat vremena prije početka po cijeni od dva eura za jednu kartelu.

Pozivamo Dubrovčane i njihove goste da se pridruže i sudjeluju u humanitarnoj zabavnoj igri koja tradicionalno okuplja brojne posjetitelje, gospođe i gospare, barjaktare, stanovnike okolice, festanjule i djecu, a prihod od prodaje kartela namijenjen je projektu sportske lige za djecu s teškoćama u razvoju „Special Power League“.

Tombula na Stradunu u duhovitih je Dubrovčana, sklonih ruganju, podrazumijevala i “zakidivanje”, gađanje ljutim narančama i jajima, stoga su se brojevi izvlačili na taraci palače Sponza. Svako izvlačenje broja publika komentira, svi su dobro raspoloženi i zabavljaju se. Josip Bersa najbolje opisuje taj običaj i ljude u knjizi "Dubrovačke slike i prilike 1800. - 1880.": "Pred gotičko-renesansnim pročeljem krasne starinske carinare — palače Sponza — na terasi izložena je, da je cio grad vidi, velika ploča s brojevima tombule. Pažnja se napinje; oči se upiru u ploču, uši se ćule. Neka duboka glasina navješćuje broj, i u isti mah sve glave, kao da ih je jedna velika ruka sve ujedanput tisnula u potiljak, pognu se na teskeru".

Dođite na Stradun, učinite dobro djelo i zabavite se!

TZ grada Dubrovnika

U tijeku je veliki natječaj Južnog za najbolje fotografije 2022. godine. Prijave za natječaj traju do 15. veljače, a sve o načinu prijave i kakve se fotografije traže možete više doznati OVDJE.

Na ovogodišnjem natječaju dvije su nagrade, ona koju će dodijeliti čitatelji Južnog svojim glasovima i nagrada uredništva.

I dok Južni prikuplja prijave za novi natječaj „22. na jugu”, podsjetimo se koje su fotografije bile najbolje prošle godine po izboru uredništva Južnog.

Redom u fotogaleriji pojavljuju se fotografije od 12. do prvog mjesta, a to su:
12. Lozje, Korčula, svibanj 2021. Foto: Maja Šain
11. Brsalje, Dubrovnik, studeni 2020. Foto: Marijana Carević
10. Zvjezdano nebo iznad Lastova, prosinac 2021. Foto: Tomislav i Jelena Župančić
9. Jutarnja bonaca, Vela Luka, siječanj 2020. Foto: Tamara Frlan
8. Smiraj dana, Dubrovnik, veljača 2021. Foto: Nikša Šapro
7. Grebeni, Dubrovnik, veljača 2020. Foto: Vinko Pančevski
6. Starac i more, Cavtat, siječanj 2020. Foto: Andrijana Kocelj
5. Zalazak, Korčula, svibanj 2020. Foto: Asja Bernetić
4. Drače, studeni 2021. Foto: Ana Živkušić
3. Skok, Lokrum, Dubrovnik, rujan 2021. Foto: Davor Barbarić
2. Ekspresija taštine, Neretva, Maraton lađa, kolovoz 2020. Foto: Nikša Margeta
1. Lapad, Dubrovnik, studeni 2021. Foto: Stanka Seper

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković uputio je čestitku juniorima Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranja na obranjenom naslovu prvaka Hrvatske.

Tekst čestitke donosimo u nastavku.

Dragi Jugaši, veliki aplauz za još jedan u nizu osvojeni trofej i briljantan rezultat postignut na bazenu u Gružu!

Odmjerivši snage i svladavši pritom sastav kluba Primorje EB u finalnom dvoboju dokazali ste iznimne sportske kvalitete i timski duh koji je uistinu predznak našeg Juga i uzornih mladića!

Čestitam vama, trenerima Hrvoju Koljaninu i Vjekoslavu Kobešćaku, stručnom stožeru i cijeloj Upravi kluba, koji uz vas s ponosom stoje u svakom trenutku.

Pobjednički pokal zasluženo je i ovog puta ostao u gradu, a nastavak besprijekornih uspjeha mladih jugaša neupitan je!

S poštovanjem, 
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković