Trideset i dvoje nas sniježničarki i sniježničara uspelo se na dva najviša vrha Zelengore – Bregoč (2014 m) i Kozje strane (2013 m). Uz svitanje preko Malaštice dan je započeo rano okupljanjem na Brgatu i vožnjom prema prijevoju i selu Čemerno. Nakon toga uslijedila je prava off-road avantura – truckanje kombijima NP Sutjeska do Orlovačkog jezera. Vožnja je bila toliko živopisna da su krenule šale kako bi se svi problemi s bubrežnim kamencima mogli rješavati upravo ovim putem. Inače ne pretjerano zahtjevan uspon od gotovo 2 sata postaje izazovan kroz maglu na prohladnih 10 stupnjeva, a u nekim trenucima vidljivost nije bila viša od 20 metara.
Na prvom vrhu dočekala nas je također magla. Umjesto širokih pogleda na Leliju, Treskavicu, Visočicu, Maglić, Volujak i Durmitor na istoku, dobili smo scenografiju za horor film. Ipak, atmosfera je bila vesela - smijeh i šale grijali su bolje od sunca. Magla nas nije napustila ni na Kozjim stranama pa smo je proglasili našim stalnim vodičem toga dana.
Pri silasku se napokon razišla i otkrila očaravajuću divljinu Zelengore: prostrana polja borovnica i nevjerojatne krajolike. Mobiteli su odmah krenuli škljocati, pokušavajući uhvatiti dio te veličanstvene scenografije. Neki su zaronili u grmove borovnica, a drugi su osvježili noge u Orlovačkom jezeru.
Sve u svemu: 10 kilometara, 650 metara uspona i oko pet sati hoda – taman da se umorimo, ali i doživimo nezaboravan izlet.
Veliko hvala cijeloj ekipi na sjajnoj atmosferi, a posebno našim vodičima - Mariu Miljaku, te pomoćnoj vodičici Luciji Prišlić i pomoćnom vodiču Vlahu Koprivici - na sigurnom i veselom vođenju kroz ovu maglovitu pustolovinu.
Zelengora nas je osvojila - pašnjacima, borovnicama, travnatim vrhovima i jezerima. Vraćamo se sigurno, ovaj put po sunčane poglede.
Za kraj hvala NP Sutjeska, i hvala planini što nam je unatoč zahtjevnim uvjetima kretanja dopustila da ispenjemo njene vrhove.
I kroz maglu, i kroz polja borovnica, nema nas đe ne dođemo!
Katarina Čebulc Negodić
Foto: Fabijan Drnas
