Jednom je zgodom Luko Paljetak zapisao: „Drugo najljepše mjesto na svijetu, izuzme li se ono u kojem ste se rodili, jest neprijeporno Dubrovnik.“ U tome i jest čar njegove mediteranske otvorenosti, spuštenih mostova, žamora jezika, vreve po lukama i ulicama, po vrtovima podno granja donesenog sa svih krajeva svijeta, uvijek prisutnih turističkih namjernika i slučajnih prolaznika koji će vam uz malo strpljenja fotografski upotpuniti kompoziciju, tu pokretačku fabulu oko koje se isprepliće cijela poanta poruke i humanističke postojanosti…
I upravo u tom svjetskom Gradu komparativne simboličke slikovnosti prvi doživljaj ne dozvoljava nikakve usporedbe. Grad je jednostavno neusporediv baš kao što je i neosvojiv. On je taj koji osvaja i koji vas zaziva da mu se ponovno vraćate, da ga ponovno obgrlite, da ga istražujete, a ukoliko ste fotograf utisak je još i veći.
Tim kontekstom vođen, stopljen s njegovim dragim kamenom, s njegovim pulsom unutar fortifikacijske vječnosti jedinstvenog sklopa i ljepote, nastali su i moji umjetnički postupci vječnog Grada koji je uvijek živ, razigran, koji je poletan i mlad, a toliko star.
Najnoviji ciklus monokromnih radova zabilježenih tijekom ovogodišnje sezone od mjeseca svibnja naovamo, namjenski je nazvan po njegovoj najpoznatijoj Trubadurskoj doskočici „Ulicama moga Grada” pa je stoga najnoviji dubrovački album posveta svim zaljubljenicima u kulturnu baštinu, u nasljeđe, arhitekturu, umjetnost, ljepotu, slobodu…
Tekst i foto: Nikša Margeta
