Mrštio se, izlazio na govornicu hercom kao da ide za kormilo broda koji prolazi kroz najveću moguću oluju, ljutio se, glasno istupao i odašiljao poruku da s njim nema zafrkancije. Sve to bio je gradonačelnik Mato Franković na jučerašnjem sastanku s ugostiteljima, održanom pred sezonu.
Nije bilo nužno održati sastanak ovoga tipa, sve se to moglo samo s predstavnicima ugostitelja u Maloj vijećnici, nakon kojega bi uslijedilo valjda neko suhoparno priopćenje. No, Franković je znao da svoju snagu i moć može pokazati jedino na otvorenoj sceni, odnosno da se pljesak ili pomadora u glavu, svejedno, zaslužuje samo na pozornici, a ne skriven, ispod nje.
Stoga, za svoju utakmicu odabrao je najteže moguće protivnike, dubrovačke ugostitelje, ispred novinara, oči u oči s njima. Među gradskim ugostiteljima, kao i u svakoj skupini ljudi, postoje oni bolji ili lošiji, kako sa svojim profesionalnim, tako i ljudskim kvalitetama.
No, istovremeno, tu se ne radi nekakvim vlasnicima restorana na pariškom Palais-Royalu, uglađenima, s kojima se pregovara aristokratski u rukavicama. Radi se tvrdim momcima, onima koji pretendiraju na mjesto gradskih frajera. A prema kojima je Franković istupio - frajerski.
On je tako izašao iz svoje komforne zone, zato što je znao da je nužno i važno pokazati tko je gazda. Inače, Frankoviću se zna dogoditi odsutnost. Ne treba to smatrati nečim niti negativnim ili pozitivnim, ali kao osobi koja je često primorana nazočiti događajima koji ga ne zanimaju, jer ne zanima sve svakoga, on se jednostavno stopi s okolinom. Odnosno, nema motiva biti glavni u svakom društvu i biti glavna faca u svakoj prigodi te pokazivati osobine koje društvo smatra frajerlukom.
I to je dobro. Nevezano sad s Frankovićem, biti alfa ne podrazumijeva busanje u prsa i glasnost, naprasitost, šerifovanje, agresiju ili hvaljenje samoga sebe. Iza toga obično i ne stoji ništa osim balona sapunice koji se rasprši na najobičniji dodir. Biti alfa znači samo i jedino djelovati. Toliko je jednostavno. A što češće ide upravo s onima koji djeluju snažno poput podzemnih voda i pred čijim se bedemima osobnosti sve ono lažno, kako bi se reklo nešto istočnije, razbija u paramparčad.
Za takvo nešto potrebno je vrijeme, koje je uvijek mjerilo kvalitete, kako bi i širi dijapazon društva stvari počeo nazivati pravim imenom, tj. kako bi uvidjelo da ispred nesklonosti ekspadama ne stoji mekanost.
A Franković vremena nema. Gledajući širu sliku, zbog toga što mu je mandat ograničen na četiri godine, odnosno sagledavajući mikro sliku, zato što je sezona tu. I, zbog toga on je morao izaći iz svoje kože kako bi dobio ono što hoće, a što u ovom slučaju podrazumijeva dominantnu poziciju naspram dubrovačkih ugostitelja, kojima je pristupio upravo njihovim najvećim oružjem, pa makar i na momente populistički, kako je to jučer bio slučaj.
Bilo je tu od strane ugostitelja svakakvih pitanja i opaski. Neki bi recimo arle na rotama u kojima bi stalo cvijeće, što je naravno potpuno nepripadajuće specifičnostima povijesne jezgre, drugima smeta što im valjda Grad ne rješava stambena pitanja njihovih radnika, trećima su komunalni redari sinonim svakog zla... Po tome se i vidi što bi se sve tu u povijesnoj jezgri događalo da nema neke čvrste ruke koja bi stvari dovela u red.
Zato je i Franković jučer tehnicirao. Na momente bio "good cop" govoreći kako će zaštiti ugostitelje po pitanju mita, na momente "bad cop" prijetivši i kaznama, a sve kako bi stvari sveo na poziciju na kojoj se i prije tog sastanka želio nalaziti.
Danas se može reći kako je tu prvu utakmicu dobio, ali play off se nastavlja. Sad mu slijedi ona teža, koja podrazumijeva stajanje iza svojih riječi, što uključuje samo i jedino politički, ali i osobni integritet. To je ono po čemu se lokalni političari i pamte, a po pitanju čega neće odgovarati samo ugostiteljima, nego prije svega građanima.