Preci naši, koji se već sedmoga stoljeća pojavljuju na obalskom potezu Jadrana iz svoje postojbine od ribarskih izraza donesoše samo opću riječ – riba. Valjalo im je, dakle, dati imena stanovnicima mora, ponajprije ribama, koje su odmah po dolasku počeli loviti. I dadoše! Nekima i više desetina, tako i 43 gavunu, jednoj od riba koju su vjerojatno među prvima počeli loviti zbog njene brojnosti i dostupnosti. O imenima, ne samo našim, te plahe ribice Veljko Barbieri, veliki pisac, poznavatelj života mora i kuhar piše:
„Po dalmatinskom arhipelagu znaju, istina rjeđe, gavune još nazivati malić, mazić i macić, istim imenom kojim nazivaju duhove tek rođene ali nekrštene djece, a koji za hladnijih noći, baš pred san, dok se vjetar igra po moru, imaju običaj iskočiti iz vatre ili pokucati na roditeljska vrata, tražeći utjehu i spas svojih malih duša, kao slavni Malik Tintilinić iz "Šume Striborove", bajke Ivane Brlić Mažuranić. Jer kao i ta nesretna dječica, i gavun je ribica plahe naravi. Stari Grci stoga su ga ponekad nazivali brefos, Rimljani foetus, dakle, nerođeno dijete, odakle je nastao i naš naziv brfun. Među našim također brojnim nazivima, ovu žustru jataricu zovu još i oliga i lojka, oljuga i joga. Naš najrasprostranjeniji naziv, gavun, po mišljenju Petra Skoka i Vojimira Vinje, dvojice najpoznatijih hrvatskih lingvista, dolazi od grekoromanskog, starodalmatinskog naziva agone, oštar.
Ova riba sitnog stasa i nenametljivog izgleda kriva pravu raskoš. Njeno nježno i ukusno meso pruža nevjerojatno bogatstvo okusa koje odmah osvaja.
Svu kulinarsku veličinu gavuna otkriva najbolji recepti za njegovo spremanje - jednostavno očišćeni se peče ili i u brašno uvaljani se poprži te servira s trunkom maslinova ulja i mediteranskih začina ili s limunom i svježim začinskim biljem.”
O gavunu
S oligom gavun čini jadransku obitelj zeleniša (Atherinnidae). Vretenasto izduljeno i prozirno tijelo mu može dosegnuti 15 cm dužine i 30 grama težine, ali mu je prosječna težina tek 10 grama. Prekriven je ljuskama s gornje strane tamne, zelenkasto - sive boje s crnim točkicama. Uzduž bokova mu se proteže srebrna pruga koja je katkad plavo obrubljena. S trbušne je strane srebrnastobijele boje. U velikim jatima živi uz obalu, od koje bježi kada se more uzburka. Ne podnosi previše mutne i duboke položaje. Lovi se mrežama, čak i onima za lov leptira.