U Azilu za životinje na Grabovici najmanje je pasa iz Dubrovnika, kazao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković (HDZ) na sjednici Gradskog vijeća pa se osvrnuo na posao ljudi koji rade u Azilu. Podsjetio je i što je, ne tako davno, bilo na Žarkovici.
- Sjećate li se vijećnika Đura Capora koji je po Žarkovici hodao s karijolom?Sjećate li se odvjetnice Viktorije Knežević koja je napadala iz svih oružja da će se tamo graditi vile za HDZ-ovce? Sjećate li maltretiranih, osakaćenih pasa, jama u koje su bačene te životinje? Sjećate li se slika i fotografija pasa s tumorima? Sjećate li se da je Žarkovica bila najveće kotilište pasa u Republici Hrvatskoj jer nisu bili kastrirani? Sjećate li, a nije bilo tako davno, kolonije od preko par tisuća štakora iznad glava građana Dubrovnika? Jesmo li to sve zaboravili? Sjećate li se napada na mene da pokušavam nekoga uništiti? - pitanja su koja je vijećnicima postavio gradonačelnik Franković, istaknuvši kako su danas u Azilu na Grabovici životnije adekvatno zbrinute.
- Nakon što ih prihvate, u Azilu se s tim psima radi, socijalizira ih se. Tamo su treneri koji s njima rade. Ti se psi udomljavaju. Gore se odrađuje strašan posao. Radi pritisaka sa Žarkovice radili smo azil za 200 pasa, a gore je sad 76 pasa i nikad ne prelazi tu razinu jer se u međuvremenu psi udomljavaju. Psi koji dolaze na azil su najmanje iz Grada Dubrovnika. Niti pet posto napuštenih pasa nije iz Grada Dubrovnika. Najviše ih je iz Konavala. Nisu Konavljani krivi jer značajan broj pasa dolazi iz Crne Gore i završi u Konavlima. - kazao je Franković, istaknuvši kako u tom azilu ima pasa iz Splita.
- Split nema azil i kad su nađeni oni psi za borbe primili smo ih mi i azil u Zagrebu. I danas gore imate dva psa iz tog legla u Splitu. Uistinu ljudi koji gore rade zaslužuju naše veliko poštovanje jer rade težak posao s ne uvijek lijepim i socijaliziranim psima, i danas gore ima pas kojemu se ne može prići, belgijski ovčar koji je prošao velike traume, ne može mu se prići. - kazao je Franković.
Nakon što su vijećnici SJG Đuro Capor i Petra Marčniko branili osobe sa Žarkovice, Franković je dodao:
- U jedan dio Žarkovice mogli su ući samo odabrani. Grad je stalno plaćao hranu za pse, financirao ograde i sve što je bilo potrebno. Bile su i brojne međunarodne donacije zbog kojih se vode istrage koje nije potencirao Grad Dubrovnik nego volonteri. Nemojte zaboraviti da su se na Žarkovici zlostavljale životinje. Prijave su imenom i prezimenom podnijeli brojni volonteri koju su radili na Žarkovici. Nemojte zaboraviti da se umjesto redovne kastracije pasa za koju je Grad Dubrovnik imao ugovore, gore događao rasplod pasa. Nemojte zaboraviti da je prilikom popisivanja na Žarkovici bilo više od 300 pasa. Veterinarski inspektori koji su došli iz cijele države gore su u tunelu povraćali zbog strvina i uvjeta u kojim su živjeli ti psi. Nemojte zaboraviti da je značajan broj pasa bačen u jamu, da su psi s područja Ivanice, iz druge države, ilegalno dovoženi na Žarkovicu u osobnim automobilima pojedinaca. - rekao je Franković.
- Nemojte zaboraviti da je na Žarkovici dio pasa bio čipiran. Ti su psi oteti vlasnicima. Kad smo ih zvali da smo im pronašli pse ti su ljudi bili presretni. Jedan od tih pasa je bio iz Rijeke, Fiume. Čipiranog psa iz Rijeke je na Žarkovicu netko doveo. - rekao je Franković, istaknuvši kako ni sam nije bio svjestan što se događalo na Žarkovici.
- Nisam vidio neke stvari dok me međunarodne organizacije nisu počele upozoravati, od Poljske, do Francuske, SAD-a, Irske, Njemačke, sve te organizacije su pisale pisma da je na Žarkovici mučilište za životinje. Reagirao sam, dobio fotografije jedne organizacije. Volonteri sa Žarkovice sami su prijavili događanja. Tamo su individualci sami kastrirali pse bez prethodno stečenih znanja za kastraciju. Sami su liječili pse bez potrebnog znanja. - kazao je Franković.
Istaknuo je kako je Grad na Žarkovici morao angažirati zaštitarsku službu.
- Morali smo angažirati zaštitarsku tvrtku jer su sestre Sambrailo pod okriljem noći dolazile gore i sve one pse koji su bili u boksevima puštale vanka i tako mjesecima. Nakon dva mjeseca moga mandata rečeno mi u oči „ti si kriv jer su se zaustavile donacije, jer sad ljudi u svijetu misle kako imamo dobroga gradonačelnika pa ne uplaćuju”. To mi je rečeno u oči i tad su krenuli napadi na mene. - rekao je Franković i otkrio još jednu frapantnu istinu.
- Sjećate li se onog malo crno-bijelog psića? Uvijek isti scenarij. Loše vrijeme, kiša ili vjetar, šalje se priopćenje „životinje pate, umiru” i kreću donacije. Ja sam prvi uplaćivao. Dakle, bio je taj mali crno - bijeli psić i on je poginuo zbog jedne velike oluje. Odlomila se stijena i stradao je i to je objavljeno. Došla inspekcija, službe, a psić živ gore. Dakle, bila je to jedna apsolutna manipulacija i izvlačenje novca. Gdje su novci, gdje su stotine tisuća eura donacija? Grad je plaćao hranu koja je propadala, jele su je krave. Vatrogasci su donosili vodu, Grad je kupio kućice. Gdje su išle te donacije i gdje su bile usmjerene na policiji je da istraži i koliko me sjećanje služi, policija je provela istragu i DORH je nakon toga podnio kaznene prijave. - kazao je Franković.
Istaknuo je kako i on snosi dio krivnje za događanja na Žarkovici.
- Sto puta sam rekao da je moja krivnja za Žarkovicu što nisam imao političku hrabrost to zaustaviti kad sam iz Poljske dobio prve informacije da je to mučilište za životinje. Trebao sam poći gore, ali nisam imao političke hrabrosti, išao sam linijom manjeg otpora. - priznao je gradonačelnik Mato Franković.