Narednih dana temperature mora će dosegnuti najniže godišnje vrijednosti, nimalo ugodne ribama pa će većina njih veoma slabo jesti i loviti se. Unatoč tome, ovo nije, kao što mnogi misle, vrijeme kada udičarski pribor treba „okačiti o klin“ i čekati proljeće.
Među ribama koje se dobro love i po najvećem mrazu sve značajnije mjesto zauzima arbun jer je među rijetkim ribama čije se razdoblje uspješnog zimskog lova produžilo, zapravo i ne prestaje. Tako se on, kao i još jedna omiljena sportska riba - bukva, ove zime odlično lovi na našem dijelu Jadrana, osobito dobro bulentinom iz plovila.
I tijekom zime arbun se u pravilu zadržava na muljevito-pjeskovitom i ljušturastom dnu. Osobito mu odgovaraju prijelazi između tvrdog kamenitog i pjeskovito- muljevitog dna. Kreće se na dubinama od nekoliko pa do preko 100 metara, ali u vrijeme kad je more najhladnije silazi i dublje. Idealna mjesta za lov krupnih, arbuna teških i preko kilograma su manji ili veći braci - podmorske uzvisine. Treba ga tražiti na njihovim ivicama i padinama. U ovo doba godine, krupan arbun je brojniji oko srednjih i dubokih brakova.
Kada se otkrije dobra poziciju treba je memorirati, pomoću orijentira na kopnu ili na suvremeni način- pomoću GPS uređaja, koji pored eho-sondera, malo po malo postaje neizostavni dio opreme u lovu iz plovila. Loveći pored obale, treba se sidriti u manjim uvalama i u blizini prirodnih plaža koje brzo poniru u dubinu, iako je na ovakvim pozicijama arbun češći u toplijem dijelu godine.
Jedina metoda lova arbuna je čekanje na dnu. Većina ribolovaca za takav lov koristi klasični tzv. paternoster, odnosno „očenaš“ završnjak s olovnicom na kraju i tri bočna priveza iznad njega. Sitni arbuni su brojni i lako lovljivi, pa nije rijedak slučaj da se na svakoj udici nađe po jedan. Međutim, za krupne primjerke potrebno je dosta iskustva, odlično poznavanje terena i pravilan izbor mamaca.
Zato je posve razumljivo što specijalisti za lov arbuna ne žale truda i novca kako bi se uoči ribolova snabdjeli pravim mamcima, od kojih su bez pramca komadi velikog morskog crva, a slijedi dagnja (mušula), kozica (gambor), lignja, crv muljaš, crv pijeskulj, rak samac, itd. U posljednje vrijeme se u lovu arbuna s velikim uspjehom koristi novi hit-mamac. Radi se o bibiju, crvu našeg imena goli štrcaljac. Osim živog ili barem svježeg, arbun će ga, za razliku od ovrate, podjednako rado prihvatiti i konzerviranog, kakav je najjeftiniji.
Iako se obavlja čekanjem na dnu, ribolov arbuna je dinamičan, aktivan, što odgovara ribolovcima koji vole tražiti ribu. Naime, treba zabaciti nešto dalje od plovila, najbolje niz struju mora i sačekati da pribor dotakne dno. Ako poslije kraćeg čekanja nema ugriza, mamac treba privući koji metar, malo sačekati i tako sve do ispod plovila. Potom odbaciti treba u drugom smjeru, sve dok se ne pretraži sav s plovila dohvatljivi terene oko plovila, a onda, ako tu nije bilo uspjeha, treba se premjestiti na drugu poziciju. Kada se ulovi prvi, ponovo treba odbacit na isto mjesto, jer će na njemu u pravilu biti i drugi arbun. Naime, te se ribe kreću se u jatu, utoliko brojnijem ukoliko su primjerci manji.
Kao i u lovu drugih pridnenih riba, dobro je tijekom ribolova primamljivati. Primjerice kuglicama čiji su uobičajeni sastojci samljevene ili zgnječene sarđele ili druge sitne plave ribe, a za arbuna se preporučuje i dodatak dagnji, stučenih ježeva i kozica.
Premda može narasti i do tri kilograma, zato što mu glava i usta nisu osobito veliki lovu arbuna najprimjerenije su udice širine luka 9 do 12 mm, rijetko 2 do 3 mm više ili manje, ovisno o veličini ribe koja se očekuje. Građi usne šupljine najviše odgovaraju udice oblika „Crystal“. Kako bi je oprezna riba što teže zapazila, udica treba biti izrađena od što tanje žice. Najprimjerenije su tzv. kovane, ali obvezno elastične koje neće puknuti dok se arbun pokušava osloboditi žestokim i stalnim drmusanjem.
Za lov „preko prsta“, osnovna struna spustca, bulentina, tradicionalno se pravi od najlona debljine 0,40 do 0,45 mm, dok se završnjak izrađuje od najlona tanjeg za 0,10 do 0,15 mm. Privezi (pjoci), međusobno razmaknuti 30 do 50 cm, dugački su 20 do 40 cm, a s tim da je donji najbolje postaviti na kraj predveza, osnove završnjaka. Na tom se mjestu, najbolje preko kopče s vrtilicom, postavlja i olovnica. Najčešće se rabi stožasta, teška 50 do 120 grama, ovisno o dubini mora i snazi kurenta na mjestu lova.
Najlon osnovne strune treba biti što manje istezljiv, pa se umjesto njega može koristiti i „PE“ višenitka, Dovoljno je ona debljine 0,15 mm. Tako tanka predstavlja veliku opasnost za prste pa je treba koristiti samo kad se lovi štapom i rolom. Koristiti se može i kratki, od tek 170 cm, ali i dugački, do 450 cm. Za plovila kojih je kod nas najviše najprikladniji su oni dužine 240 do 310 cm. No, ma koji bio, štap mora biti brze akcije, ali što osjetljivijeg vrha. Samo kad se lovi „PE“ strunom najprikladniji su oni malo sporije, akcije B.
Što se tiče role, ona može biti srednje veličine i spora, prijenosa 3,8 do 4,0: 1, ali je bolje za lov na većim dubinama koristiti brže. Važno je da ima preciznu i fino podesivu prednju kočnicu.