Uvjetno rečeno, podrhtava u HSS-u. Nakon što je predsjednik stranke Krešimir Beljak poručio kako stranka mijenja svoju doktrinu, odnosno kako će se ubuduće temeljiti na liberalizmu i republikanizmu, nekadašnji predsjednik Branko Hrg poručio je kako se tu radi o rušenju ideala Stjepana Radića, pozvavši članove da se bore za modernu Hrvatsku na temeljima braće Radić i demokršćanstva. Možda on opipava tu svoj utjecaj nad tako trusnim područjem kakvim se HSS pokazao u prošlosti, a vjerojatnije da je samo ljut jer doktrina u koju vjeruje u HSS-u postaje prošlost.
Gledajući državnu sliku, prvi dojam je kako bi simpatizeri SDP-a nakon kamomile od Bernardića valjda baš tako odrješitog šefa stranke poput Beljka željeli imati, no koliko taj zaokret HSS-a, koji je započeo puno prije, a sad je eto verbaliziran, znači za dubrovački ogranak ove stranke, koji se ima priliku isprofilirati u ozbiljnu oporbu u Dubrovniku?.
Prvo, Bogdanović je sam, nakon što je ponovo u ožujku preuzeo dubrovački HSS, kazao kako je "vjera u Boga i seljačka sloga", lijep stranački pozdrav, ali i kako to nije politika, izazivši nadu kako će stranka pod Beljkom napokon dobiti političku platformu. Sad, može se raspravljati koji je smjer kojega Beljak propagira, a jesu li demokršćanske vrijednosti koje spominje Hrg, ustvari nešto retrogradno? U idealnom svijetu, nisu, u Hrvatskoj, veže se to uz konzervatizam, koji na ovom području biva nezaraslim čirom koji u sebi nosi gnoj onoga što u osnovi zatire sve drugačije. Pak, sami Bogdanović, nakon što se vratio u politiku, rekao je kako "biti konzervativan znači biti nazadan", ali i naveo da se Radić "nije bavio ustašoidnim glupostima nego je govorio o pravednom društvu". Rekao je tada i da "smo mi Radićevci, a biti Radićevac je jedan poseban odnos prema javnoj stvari".
Čini se kako upravo taj HSS kojega najavljuje Beljak, paše Bogdanoviću. HSS je to koji će se pozivati na svoju radićevsku povijest, ali ne kako bi tog ni krivog, ni dužnog Radića prišio na dokazivanje ispraznog hrvatstva, nego kako bi podsjetio na nekadašnje moderne tijekove ove stranke.
Drugo pitanje je koliko Bogdanović u samome članstvu ima ljude koji to mogu slijediti? HSS se iščistio. Što je nekad dobro, ali u ovom slučaju, iščistio se do te granice da je stranka bila praktički nepostojeća. Prvi put nakon što je stranku napustio Željko Raguž i značajan broj članstva upisao u DUSTRA-u, drugi put zaokretom u politici kad je i Silvija Petrlić Saltarić, baš zbog Beljkove politike, iz stranke izašla i ušla u HDZ.
Koliko je god stranka jaka onoliko koliko ima članova, s ova dva egzodusa, izašli su oni koji bi na ovaj ili onaj način talasali, bilo zato jer bi htjeli eto novi posao ili zato jer bi radije pratili konzervativne ideje. Tko je ostao? Sam Bogdanović, ponovo u svojem povratničkom govoru, rekao je kako se Skupština održala sa zakašnjenjem od par mjeseci, jer je trebalo skupiti "55, 57 nas koji su spremni biti članovi HSS-a". Naravno da svi od njih nisu u stanju pratiti Beljkove i Bogdanovićeve ideje, ali su spremni pratiti samoga Bogdanovića, što je ipak korak više od ništa.
I čini to koliko-toliko stabilan fundament za daljnje djelovanje.
No, sve bi ovo bilo praktički nebitno, hoće li stranka ići više desno ili lijevo, da nema još jedne odrednice koju Bogdanović mora iskoristiti, a to je dubrovački predznak za koji se svaka ozbiljna oporbena opcija mora uhvatiti ukoliko želi parirati HDZ-u, a za što gradski HSS, opet zbog Bogdanovića, ima potencijala. I zato, tu su Beljkovi vjetrovi itekako pogodni. Recimo, prema Hrgovim parametrima, Bogdanović je Hrvat, ali slabi Hrvat, zakržljali, Hrvat koji zna reći da se Hrvatska gasi, Hrvat koji govori kako nas pozivanje na zabranu abortusa vraća u vještice... Kao takav, on ne bi niti imao priliku voditi ogranak kako želi. Dobro, da nije bilo Beljka, ne bi se ponovo niti politički aktivirao, ali ovako, jasno je, svoju dubrovačku priču ima priliku forsirati do kud god želi, bez da se zamjeri nekim višim instancama.
Prvi korak već je učinio, a to je zauzimanje stava kod mnogih pitanja kao prvog koraka odvažnosti, no ono što slijedi u motivaciji samoga članstva, ustvari je težak i rovit posao, za koji za sad, kako bi se prometnuo u vođu oporbe na dubrovačkom političkom nebu, barem ima osiguran manevarski prostor.