Dugi niz godina na izbore, bili to oni parlamentarni, lokalni ili predsjednički, u Dubrovniku izlazi jako mali broj birača. Nije to problem samo Dubrovnika, problem je to većine gradova u Hrvatskoj, ali upravo taj podatak govori o (ne)zainteresiranosti i percepciji samih građana o izborima i onome što oni mogu promijeniti. Unatoč frazama kako su svi oni isti i kako izbori ne bi postojali da nešto mogu promijeniti, u stvarnosti oni itekako mijenjaju stvari.
Nažalost, valjda iz rezigniranosti politikom, mnogi, a ponajviše tobožnji intelektualci kojima je eto razočarenje u sve i svašta, a ponajviše u same sebe, sračunato u život, toga nisu niti svjesni pa se događa da svakojake najniže karikature postaju načelnici, gradonačelnici pa i predsjednici države. Valjda je dovoljno samo imati uz sebe glasnu većinu manjine koja izlazi na izbore i nešto sreće. Jasno, puno toga ovisi i o samim kandidatima. Jasno je kako raznorazne figure što niti smrde niti mirišu, tzv. lignje jedva i svoju obitelj mogu motivirati da izađu na izbore, kao što je jasno i da oni kojima je sve uredno i po pe-esu ostavljaju gorki korporacijski dojam. Očito, u ovakvoj Hrvatskoj građane najviše mogu zainteresirati raznorazni oriđinali.
Kad se već u izborni zakon ne može uvrstiti da, recimo, izlaznost mora biti npr. 60 posto da izboru budu važeći, onda bi zapravo svakoj sredini trebao po jedan Željko Kerum. Evo, on recimo jučer prijeti svojemu protukandidatu, ni manje ni više, nego krošeom i razmeće se prostačenjem. Neki će to nazvati luđačkim eskapadama najnižeg karaktera, drugi ga probati objasniti i shvatiti jer oni Kerumovog izričaja obično kad izreknu prvu glupost se više i ne mogu vratiti na normalan kolosijek.
No, bez obzira na razloge, o Kerumu i Opari cijela država govori. Zbog tog Keruma, sigurno će i više Splićana izaći na izbore. Treba znati da je u Splitu Kerum zapravo odgovor na tamošnji „establishment“, na po pravilu notorni HDZ i po još većem pravilu nesposobni i anemični SDP. U nedjelju će Splićani odlučivati hoće li dati na izborima šansu još jednom HDZ-ovcu ili pak tom i takvom Kerumu. Ali, malo tko će ostati gluh sva događanja oko splitskih nedjeljnih izbora.
Pak, u Dubrovniku, izlaznost bi ponovo trebala biti manja od 50 posto. Dubrovčane tako očito nije briga o svemu onome što obećavaju i nude Dujmović i Franković. Odnosno, očito im je svejedno hoće li Dujmović ukinuti porez na prirez ili će natjerati agencijske autobuse da više ne voze Zagrebačkom, kao što im je očito i svejedno hoće li Franković pospješiti iskorištavanje EU fondova ili izgraditi 130 stanova za mlade obitelji.
Sve to Dubrovčanima je očito nebitno kako bi se primorali izaći na izbore. Pa, kad se već ne izlazak na izbore do određenog postotka ne kažnjava različitim penalima u vidu zaustavljanja raznoraznih subvencija, onda bi im možda baš trebao Kerum.
I to ne zato što bi Kerum bio fora.
Nego zato jer ga zaslužuju.