Od 2013. godine Ivana Medo Bogdanović ravnateljica je Dubrovačkih ljetnih igara, a na kojima je uz raznorazne funkcije provela i svoj radni vijek. U prošli petak Gradsko vijeće izglasalo joj je novi mandat, taman pred 68. Festival. Dovoljan povod za razgovor s njom, u kojemu je kazala više o Igrama, dakako kao manifestaciji, ali se dotaknula i same institucije, odnosno njezinome poslanju u današnje vrijeme. Ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović rekla je i više o svojim promišljanjima o Gradu kao i, između ostaloga, o neodvojivoj vezi svake Javne ustanove u kulturi i politike.
Bliže se 68. Dubrovačke ljetne igre. Koliko ih je zapravo teško bilo organizirati u kontekstu toga da Grad sve do prije nekoliko dana nije imao proračun?
- Bili smo nešto oprezniji u planiranju programa jer nismo znali planove financiranja naših važnih financijera. Imali smo tek potvrdu Ministarstva kulture koja je ostala u gabaritima istih iznosa kao zadnjih 10 godina. Međutim, ostalih dvadesetak sponzora i donatora još nije potvrdilo svoje iznose. Više smo iz tog razloga bili oprezni nego iz razloga neusvajanja proračuna jer smo znali da Ljetne igre neće ostati na cjedilu, ma kako god završe izbori. Odnosno, kako Grad neće ići s bitno manjim iznosom nego što je to bilo zadnjih desetak godina.
TEŠKO PRONAĆI SPONZORA
Upućeni će reći i kako je predstavljanje pretprograma na Gospu od Kandelore bilo siromašnije nego prethodnih godina.
- Istina, tada iznesen program je siromašniji nego ovaj kojega imamo danas. Ali, uvijek je bila tendencija u veljači najaviti glavne premijere i koncerte, a do travnja nadograđivati ostalim programima.
Financijska konstrukcija je sad zatvorena. Zadovoljni ste s ovogodišnjim financiranjem Ljetnih igara?
- Zadovoljna sam jer je ovogodišnjih plan veći od prošlogodišnjeg. U gradskom proračunu usvojen je iznos kojega smo zatražili, a to je 200 tisuća kuna više za investicije nego što smo imali u prošlom budžetu.
Koliko točno novca dobivaju Dubrovačke ljetne igre? Dakle, od Grada Dubrovnika, Ministarstva kulture i Županije dubrovačko-neretvanske.
- Ministarstvo kulture nam daje četiri milijuna kuna. Dakle, 200 tisuća kuna manje nego prošle godine ali na stavci investicija. Grad Dubrovnik, kako sam rekla, nadomjestio je taj iznos, a za program nam daje 3,3 milijuna kuna. Ukupno 3,5 milijuna kuna. Županija je već godinama na iznosu od 650 tisuća kuna. Tu su još sredstva i turističkih zajednica od kojih očekujemo ukupno 400 tisuća kuna.
A što se tiče vaših vlastitih prihoda?
- Naši vlastiti prihodi planirani su na oko 2 milijuna kuna što uključuje prodaju ulaznica, suvenira i najmove, te 1,6 milijuna kuna od sponzorstva i donacija.
Ljetne igre već dvije godine nemaju generalnog sponzora. Zar kultura toliko nije rentabilna većim korporacijama.
- Generalnog sponzora je teško naći iz nekoliko razloga, prvenstveno zbog velikog iznosa koji očekujemo jer manifestacija traje 45 dana.
O kolikom se iznosu radi?
- Radi se o otprilike milijun kuna i to zaista mora biti pravi partnerski odnos sa sponzorom. Osim visine iznosa, moramo biti kompatibilni, odgovarati društveno-odgovornom poslovanju samog sponzora. Postoje primjerice tvrtke koje ulažu u zdravlje, humanitarne aktivnosti, znanost, neke naravno u kulturu. Unutar tih koji ulažu u kulturu, neki ulažu samo u neke segmente kulturnog stvaralaštva. Nadalje, mi smo u Dubrovniku, ne u Zagrebu. Za veće tvrtke naša populacija nije toliko značajna u odnosu na njihovu ciljanu skupinu. Njima stranci nisu zanimljivi.
Zar biti generalnim sponzorom Dubrovačkih ljetnih igara donekle nije i stvar prestiža, svojevrsne prepoznatljivosti?
- Sve češće dobivamo povratne informacije da sponzorstva više ciljaju na povećanje prodaje nego na povećanje imidža. No, još uvijek ima onih koji razumiju važnost imidža.
Ipak, imate dva nova sponzora.
- Imamo, radi se o Mastercardu i Tele2. Nadamo se da ćemo opravdati njihovo povjerenje i da će možda baš netko od naših novih ili već dugogodišnjih sponzora postati glavni partner.
DUBROVNIK KROZ "GLEMBAJEVE"
Ove godine na repertoaru Igara su i "Gospoda Glembajevi", Krležina drama koja kroz jednu buržujsku obitelj prikazuje i dekadenciju društva. Ako uzmemo u obzir da se predstave Igara obično bave aktualnim trenutkom, možemo li reći i da je ovogodišnji izbor "Glembajevih" nije slučajan?
-. Svako iščitavanje klasike mora donijeti suvremenu interpretaciju, a samim tim mora se doticati problema današnjeg društva. Sigurna sam da će se redatelj Zlatko Sviben, inače studiozan i detaljan, koji puna dva mjeseca već drži probe u Zagrebu, dotaknuti tih problema društva koje ste spomenuli. Naša je dužnost promišljati i govoriti o njima.
Spominjem dekadenciju društva jer su u Dubrovniku, na tom nekakvom tragu, prisutne dvije krajnosti. Pojednostavljeno rečeno, prva je kojoj je profit na prvom mjestu, druga ona koja bi valjda konzervirala Igre u nekim davnim vremenima. Recite mi o ovoj prvoj skupini. Dakle, to je standardna priča o Igrama naspram buke, gužvi, zauzetih poljana...
- Ne mogu Ljetne igre funkcionirati neovisno o svim turističkim dionicima. Uostalom, i mi smo važan dio turizma i turističke ponude. To pitanje traje jako dugo i često će se postavljati. Nama jest teže raditi, imamo primjerice osobu zaduženu samo za komunikaciju s komunalnim redarima, vlasnicima kafića, pravimo tablice buke koje šaljemo nadležnim institucijama, održavamo sastanke s vlasnicima butiga.
I DLJI SU DIO TURISTIČKE PONUDE
Bi li Grad mogao, odnosno trebao pronaći bolju mjeru?
- Grad bi morao pronaći bolju mjeru, ali se Grad ne može isprazniti. Mi svi živimo od toga. Mi živimo od turizma. No, unatoč tome mislim kako se može naći pametnije rješenje da cijeli Grad ne bude baš kao veliki restoran. Možda da bude manje stolova, manje tih mirisa. Manje gužve. Ljetni šušur i gužva su uredu, ali ne da se ne može ući kroz vrata od grada. Ne u toj mjeri da gost plati noćenje u Excelsioru 400 eura i izbjegava grad. Znači, turizam svakako, ali uz manje masovnosti. Mislim da bi nam svima bilo lakše.
Neki misle kako bi bilo lakše i da se Ljetne igre izmjeste u neko drugo vremensko razdoblje.
- Nisam za to jer smo mi ambijentalni festival i nije slučajno izabrano ovo razdoblje kad je najviše sunca. Mi ne možemo oko predstave koja se priprema 20 dana na Lokrumu riskirati hoće li pasti kiša. Moramo egzistirati kad je najmanja vjerojatnost loših vremenskih uvjeta.
A mislite li da je blasfemija izmještati Festival zbog produženja sezone?
Da, možemo i tako razmišljati. Generacije su navikle na ovaj period, ljudi su naviknuti da na neki način i ljeto počne s početkom Igara, a da završava 25. kolovoza. Ipak, 10. srpnja je dan kad ljudi idu u Grad, idu na noć od otvaranja. To jedan gradski momenat koji treba štititi.
NEINVETIVNI PRIJEDLOZI ONIH KOJI BI MIJENJALI KONCEPT IGARA
No, što je s drugom stranom dubrovačkih "Glembajeva", dakle ovih Igre vide u nekoj svojoj viziji, koja je prošlo svršeno vrijeme.
- Igre jesu zrele za programske promjene, ali to ne može tek tako nastati jer je tako odredila jedna osoba. Tu treba neka javna rasprava unutar stručnih krugova, da vidimo što ne valja i da vidimo koji su konkretni prijedlozi. Stalno čujem ljude koji prigovaraju, a ne čujem moguća rješenja. Iznenadili bi se koliko staromodnih i neinventivnih prijedloga čujem kad one koji negativno komentiraju pitam kako oni vide Ljetne igre. Oni bi Festival vratili u "šezdesete" godine prošlog stoljeća. Kad su igre mogle dovesti koga su htjele i jedine su egzistirale na kulturnoj mapi. Danas istovremeno dok traju Igre postoje festivali na Orsuli, na Lokrumu, na Babinome kuku, imamo festivale od Stona do Konavala. Ostavljam prostor za kritiku i smatram da je u redu promišljati kako osuvremeniti igre. Ali, ponekad su to prvoloptaška rješenja.
Zna se čuti i kako se Dubrovačke ljetne igre vode iz Zagreba.
- Zagreb je centar Hrvatske, gdje živi najveći broj umjetnika. Zapravo, ljudi spominju kako se Igre vode iz Zagreba jer misle da bi u program trebali biti uključeniji lokalni umjetnici ili da bi umjetnički direktor trebao biti Dubrovčanin. Lokalni umjetnici i ustanove jesu i moraju biti zastupljene. Ali, tko bi dao novce da se reprizira ono što se gleda tijekom cijele godine? Pa mi moramo biti svjetski festival i željeti svjetskog umjetničkog direktora.
Jedna od kritika je i tobožnji manjak vlastitih produkcija.
- Nas vlastita produkcija košta oko tri milijuna kuna. Kad bi imali više novca, bilo bi i više naše produkcije. Ove godine imamo ih tri. Ali, zašto Dubrovčani ne bi vidjeli "Labuđe jezero" zagrebačkog HNK? Dubrovčani nemaju prilike unutar godine pogledati "bijeli balet", nemaju gdje. Naša je dužnost dovoditi i najnagrađivanije predstave hrvatskog glumišta. Tako će ovoga ljeta gostovati i "Tri zime" od Tene Štivičić, ali i "Hinkeman" . Mislim da je to poslanje Ljetnih igara, dovoditi zagrebačke, hrvatske i europske predstave.
Negdje sam pročitao da ste prvi put išli na predstavu Igara 1989. godine.
- Prvi put sam 1989.godine gledala predstavu s prozora svoje sobe, Magellijevog Dunda Maroja na Pustijerni. A već sam i prije gledala predstave, ili barem prove po gradu.
Vjerujem da je teško sad govoriti sad o onome što se promijenilo, prazna je to priča...
- Sve se promijenilo. Ne postoje više ta neka zlatna vremena u kojima su Ljetne igre mjesto spajanja istoka i zapada, a Dubrovnik poseban za cijelu jugoistočnu Europu. Danas bilo koji grad na Jadranu može dovesti svjetsku zvijezdu ukoliko za to ima novaca.
Možemo govoriti o budućnosti. U tom kontekstu onoga kako ste Vi doživjeli Igre u Vašoj mladosti, s 10, 15 ili 20 godina, mislite li da jednaki značaj one mogu imati današnjim mladima. Vjerujem da mlade ipak osjećate budući da ste radili i kao vanjska suradnica na dubrovačkom Sveučilištu.
- Studentima sam kroz praktičnu nastavu govorila o Igrama, osjetila sam veliki respekt prema manifestaciji. Želju da bi možda tu i radili ili bar bili dio publike. Trudimo se privući mlade preko besplatnih propusnica, popusta, pozivanja na statiranje, probe, surađujemo sa školama... Ali, mislim da moraju sami znati što žele. Meni se jedina zabava događala na ulici, mi smo imali televiziju s dva-tri programa. Prije si izašao na ulicu i odvijale su se probe, to je bilo dovoljno zanimljivo. Danas je vrijeme ekrana, vrijeme gdje mladi ljudi sve što ih zanima mogu pogledati na Youtubeu ili nekom drugom servisu. Izvesti mladu osobu iz svog doma i dovesti ga u Grad da nešto pogleda je izazovno. Vjerujem i da na ovogodišnjim Igrama postoje programi koji će mlade zaintrigirati.
Maloprije ste spomenuli kako i sami mislite kako treba neke stvari iz umjetničkog aspekta izmijeniti. Koje?
- Igre moraju zadržati osnovno. A to je promišljanje i postavljanje baštinskih naslova, što ne znači da ih se ne može osuvremeniti. No, osobno, ja bih jedno 20 posto budžeta prenamijenila za neki off program Igara. Dovela bih ljude koji su nespojivi s Igrama i dala im mogućnost stvaranja. To je uostalom i praksa svjetskih festivala. Sigurno bih 80 posto baze ostavila za velike naslove, glazbene zvijezde, poznate redatelje. Ali taj manji dio sredstava može se dati mladim, neovisnim ljudima da pokažu najbolje što znaju. I to je jedan od načina uz koji možemo iznjedriti novu vrijednost.
NE PODRŽAVAM PROMJENU NAZIVA USTANOVE
A što je sa samom javnom ustanovom. Sigurno da se nalazite pred mnogim izazovima i različitim vjetrovima koji JU Dubrovačke ljetne igre vide u drugačijoj ulozi. Govorilo se o promjeni imena ustanove, koja bi onda bila zadužena za druge gradske projekte.
- Tu inicijativu ne podržavam. Poznati smo po našem imenu i logotipu. Sugrađani bi možda i shvatili da se mijenja samo ime institucije, a ne i manifestacije, ali ostale javnosti bi samo zbunili.
Počeli ste raditi i na drugim projektima.
- Namjera gradske uprave da Igre budu više od manifestacije stara je više od 10 godina, a s donedavnim gradonačelnikom Androm Vlahušićem je samo produbljena. Tu su bili i projekti kandidature za Europsku prijestolnicu kulture, a bio je počeo i Dubrovački zimski festival. Već smo i s novom upravo održali sastanke da će Dubrovačke ljetne igre biti kuća koja će logistički podržavati bitne projekte za Grad.
Mislite li da ima dovoljno prostora za jaču umjetničku zimu u Dubrovniku?
- Grad se mora predodrediti i odlučiti koju kvalitetu i razinu događaja želi, a najave su da se ide u pravom smjeru. Ljetne igre ne donose umjetnički program već pružamo organizacijsku podršku, međutim imamo dovoljno kreativaca i znalaca koji mogu pomoći i u tom smislu.
S POLITIČARIMA TREBA RAZGOVARATI
Moramo malo o politici. Na sjednici Gradskog vijeća u petak dobili ste novi mandat. Kako se nositi zapravo s različitim političkim smjerovima u radu?
- Ravnateljica sam pune četiri godine i dva puta nismo imali proračun, a promijenila su se četiri ministra kulture. Politička nestabilnost nam svakako ne odgovara jer ne možemo ništa dugoročno planirati. Svjetski festivali planiraju program dvije-tri godine unaprijed. No, najvažnije je da umjetnički direktor ima slobodu odabira programa, a ne da mu je nameće politika.
Ipak, bilo bi iluzorno očekivati da politika ne postavlja ljude.
- Politika postavlja ljude, morate biti u nekom odnosu s političarima, morate komunicirati s njima. Ako se i susretnete s nekim unutar vlasti tko ne razumije ili ne želi razumjeti problematiku, ne možete se okrenuti i naljutiti se. Treba raditi na tome da političar shvati vaše ideje i stane na vašu stranu. Prilagođavati se. Sve je to dio posla.