HSLS više u Dubrovniku ne postoji, a malo tko da je to i primijetio. No, tu beznačajnu stranku, s raspuštenom organizacijom u Dubrovniku, u koaliciju je pod svoje skute uzeo dubrovački HNS.
Sve oko raspuštanja dubrovačkog HSLS-a, koji zapravo godinama kao stranka i nije djelovao u Dubrovniku, već se isključivo percipirao kroz lik i (ne)djelo predsjednika gradske organizacije Iva Gjaje, brzo se odvilo dogovorom na relaciji Darinko Kosor (predsjednik HSLS-a) – Andro Vlahušić (predsjednik dubrovačkog HNS-a). Tim dogovorom o raspuštanju dubrovačkog HSLS-a eliminirana je jedina prepreka za suradnju ovih stranaka - Ivo Gjaja.
Stranka koja godinama egzistira isključivo kao krpelj, čas s jednima, čas s drugima, zadnji je partner koji je trebao HNS-u. Potez HNS-a potpuno je nelogičan, ali to je već samo problem predsjednika dubrovačkog HNS-a Andra Vlahušića i valjda on u tome nalazi neku logiku.
U ANALIMA LOKALNE POLITIČKE GLUPOSTI
No, ono što je taj dogovor Kosor – Vlahušić donio dobro, jest sasvim izvjestan odlazak političke niškoristi iz Gradske vijećnice Iva Gjaje, čovjeka kojeg nitko normalan, ni manje normalan, ne želi za suradnika u politici. Ivo Gjaja bio je i osnovna prepreka koaliciji HDZ-a i HSLS-a, a bio je i prepreka koaliciji HNS-a i HSLS-a.
Zapravo bi za jednog čovjeka bilo izvrsno da ga se u pojedinim situacijama gleda kao prepreku. U ovom slučaju značilo bi to da je vjerodostojan i bezkompromisan. No, Ivo Gjaja to nije.
Ivo Gjaja je naime čovjek koji će u anale lokalne političke gluposti ući kao osoba koja nije podržala za predsjednika Gradskog vijeća vlastitog nositelja koalicijske liste (Nika Bulića, HDZ, op.a.), zahvaljujući kojoj (koaliciji s HDZ-om, op.a.) je i ušao u Vijeće, osim ako ne postoji neka osoba koja misli da bi Ivo Gjaja i HSLS mogli samostalno osvojiti mandat. Ako takav čovjek i postoji, toplo mu se preporuča posjet odjelu u OB Dubrovnik ispred kojeg piše: Psihijatrija.
Može Ivo Gjaja navesti stotinu i jedan razlog zbog kojeg bi pravdao taj svoj potez, no vjerodostojno bi bilo, ukoliko mu nije odgovarala koalicija s HDZ-om i Nikom Bulićem, da je vratio mandat stranci, ali njemu to nije palo na pamet. Bezkompromisan bi bio da je napustio koaliciju s HDZ-om, koji je podržavao golf na Srđu, a protiv kojeg se on zalaže. Ali nije ni to učinio, već se i na sljedećim izborima prikrpio HDZ-u kako bi dobio mandat u Gradskom vijeću. Jbga, mandat je mandat, makar se kosio i s tvojim vlastitim načelima.
GUBITNIČKA KONKURENCIJA
Da se ne zavaravamo, puno je takvih „Iva Gjaja“ u politici, pa i nakon odlaska ovog originalnog Gjaje s lokalne političke scene (barem što se tiče Gradske vijećnice, ako ne osvane gdje drugo, možda kao županijski vijećnik ili ga ne prime na kakvu listu Mosta, tzv. srđevaca i sl.), ostat će drugih „Gjaja“ napretek.
Ivo Gjaja otišao je iz Gradskog vijeća kao potpuni gubitnik. Odlazi „na aparatima“, jer, za razliku od njega, njegov najljući protivnik, Andro Vlahušić, ne samo da je otišao (privremeno ili ne) kao pobjednik, kao osoba koju nitko nije pobijedio na lokalnim izborima i kojeg će politička povijest pamtiti kao nekog zbog koga se morao pisati zakon da mu se zabrani kandidatura jer ga drukčije nisu mogli pobijediti, već mu je isti taj Andro Vlahušić zapečatio i političku karijeru u Gradskoj vijećnici.
Teško se uopće na lokalnoj političkoj sceni sjetiti takvog gubitnika poput Iva Gjaje. Jedina konkurencija mu je Matko Bupić. Nego, sjeća li se itko tog lika?!