Zaiskrilo je između dubrovačkih ugostitelja i gradonačelnika Mata Frankovića nakon odluke na Gradskom vijeću o poskupljenju najma gradskih prostora i zabrane izvođenja glazbe iza 23.30 sati na javnim površinama. Ugostiteljima smeta što oni nisu konzultirani po ovome pitanju. Tako Udruga ugostitelja Dubrovnik u jutrošnjem priopćenju za javnost navodi "kako se odluke Grada moraju donositi nakon konzultacija s predstavnicima struke".
I, u pravu su. Iako reda treba uvesti, Mato Franković ipak previše nastupa kao "bič božji" u rješavanju mnogih pitanja koja se tiču javnih površina, odnosno uvođenju reda među turističke dionike, od ograničavanja broja gostiju s kruzera do uvođenje reda među stolove, smanjenje buke ili štandova na Pilama. No, dojam je ipak kako Franković to radi na silu iz populističkih pobuda.
Ugostitelji zarađuju. Naravno da to nije novac koji je pao s neba, treba tu rada i probitačnosti, ali zarada je tu, u protivnom nakon sezone se ne bi kupovali novi automobili ili odlazilo u daleke krajeve. Jasno, kad je tako da su i trn u oku građanima, jer zaista cijeli Grad jest okupiran stolovima i stolicama.
I jest nečuveno da se na Prijekome ne može proći kad konobar uzima narudžbu, kao što je i šaka u oko vidjeti da su neki od njih recimo probušili kamen uz koji reklamiraju svoj restoran ili da neki od konobara u vražju mater šalju stanare koji se eto požale jer ne mogu proći.
Slično vrijedi i za napornu ekipu na Pilama, koja prodaje široki asortiman usluga, od karti za žičaru pa do kajak izleta.
Svuda tu reda se mora uvesti. No, kad predsjednik Udruge ugostitelja Ante Vlašić kaže da je u šest zadnjih godina u gradski proračun uplaćeno 400 milijuna kuna, on govori istinu. Zato, toj temi mora se pristupiti planski i pametno.
Ako je istina da su zaista promjene donosene bez konzultacija sa strukom, a koje uključuju porast najma gradskog prostora i do 60 posto, onda je jasno kako Franković ove odluke nije donio planski.
Neće Franković barem na prvu ovdje izgubiti neke velike poene kod građana iz jasnih razloga njihove odioznosti prema ugostiteljima, no bit će to kratkoga vijeka. Gledajući širu sliku, restrikcije koje umanjuju turistički zanos u Gradu koji živi samo i jedino od turizma, šeganje je grane na kojoj se sjedi. A kad se grana na koncu i prešega, i kad se shvati da ne treba cjepidlačiti hoće li se muzika puštati do 23.30 ili do ponoća i pol, moglo bi biti kasno. Kako za građane i Dubrovnik, a uzročno-posljedično tako i za Frankovića.