Sloboda u modernom društvu nije anarhija, ona je mogućnost izbora vlastitih ograničenja koja tim izborom oblikuju pojedinu civilizaciju. Ograničenja koja sami postavimo utječu na ljude oko nas, a oni tvore društvo koje to ograničenje prihvaća ili odbacuje.
Je li hrvatsko društvo smatra prihvatljivim javno nazivati druge ljude ološem? Ima li u hrvatskom javnom prostoru mjesta takvom vrijeđanju pojedinca ili skupina?
Odgovor je u naprednim društvima jednostavan: ne i ne. Hrvatsko pak društvo, sudeći po reakcijama prethodnih dana na izjavu profesora dubrovačke gimnazije i lokalnog političara kako su birači HDZ-a ološ, jer, kaže on, ološ bira ološ, podijeljeno je po tom pitanju i time zapravo pokazuje na koliko se niskom stupnju građanske svijesti i odgovornosti nalazi, posebice pojedinci među onima koji se kao upravo za te i demokratske vrijednosti bore.
Upravo građanska Hrvatska koja se zalaže za nesputano, civilno društvo bez predrasuda trebala bi biti najosjetljivija kada su u pitanju javni istupi koji namjerno vrijeđaju bilo koji segment populacije. Ipak, dio te građanske Hrvatske pokazao je u ovom slučaju svoje licemjerje i malograđanštinu uživajući što je netko HDZ-ovce i njihove birače nazvao ološem, nazivajući to čak i hrabrim. Nije to hrabro, to je dapače politički kukavički u nemoći da se onima kojima se politički obraća ponudi nešto što će promijeniti stajališta birača HDZ-a i privoliti ih da odustanu od biranja te stranke i daju glas nekom drugom.
U nekom sličnom primjeru, da nije u pitanju uvreda prema biračima HDZ-a, ta tzv. građanska hrvatska i neka kao ljevica te društvo u cjelini, bez iznimke bi osudilo takve uvrede. No kad one dolaze na račun stranke koja se zove Hrvatska demokratska zajednica, koja kao nije građanska, a ljevica svakako nije, onda je to pojedincima eto sasvim u redu. Jer, HDZ je kriv za sve loše u državi, zar ne, kao što su nekima za sve loše nekad bili krivi Srbi, zar ne... Pa uzmimo onda za primjer da je koji slučajem neki srpski političar za birače neke hrvatske stranke javno rekao kako su ološ… Uopće nema sumnje da bi stav javnosti bio nepodijeljen i takva kvalifikacija smatrala bi se neprihvatljivom i uvredljivom. Da je kojim slučajem neki HDZ-ovac za birače SDP-a ili primjerice konkretno skupine Srđ je Grad upotrijebio takav epitet, također nema sumnje da bi reakcija javnosti bila osuđujuća.
No, hrvatsko društvo, kao i u mnogočemu, ima dvostruke kriterije, kriterije koji, umjesto da slobodu čine skupom dosljednosti vlastitih principa i izabranih ograničenja sukladnih civilizacijskim normama naprednog zapadnog društva 21. stoljeća, od slobode čine skup principa koji se upotrebljavaju samo selektivno, prema vlastitom interesu i u prigodnim momentima. Nema teže rane čovječanstva od licemjerstva, a selektivna uporaba principa najgori je oblik licemjerstva.
Ono, licemjerstvo, najizraženije se vidi upravo u slučaju nazivanja HDZ-ovih birača ološi kada se takva uvreda brani čak i slobodom govora.
Iako u slobodi govora, kad on nije svrha samom sebi, ima mjesta i primitivizmu, posebice kada je sami primitivizam uobličen u kontekst dokazivanja suprotnog, odnosno dočaravanja njegove neprimjerenosti, pa i sočnoj psovci kao, potvrdit će brojni lingvisti, jednom bogatstvu jezika, uporabljenoj na duhovit ili simpatičan način, s druge strane, kada bi se sloboda govora mjerila ili tumačila slobodom vrijeđanja, kada bi to postalo društveno prihvatljivo, nekažnjivo i svakodnevna pojava, kako su u svojoj dosljednoj nedosljednosti i neprincipijelnosti ovih dana pokušali nametnuti pojedinci, pokušajmo samo zamisliti kako bi npr. izgledali naslovi u medijima, ovisno o njihovim političkim preferencijama, jer da, da se ne lažemo, i mediji imaju političke preferencije, a i to neshvaćanje medijske slobode zastupanja pojedinih ideja ili čak ideologija govori odlično o stupnju (ne)razvoja hrvatskog društva.
No, dakle, zamislimo da je prihvatljivo ljude nazivati ološi na bilo kojoj, pa i eto osnovi toga koga su zaokružili na biralištu ili kojoj stranci pripadaju, naslovi u medijima onda bi mogli izgledati i otprilike ovako:
„Ološ iz HDZ-a izglasala novi Zakon o mirovinskom osiguranju“, „SDP-ova stoka napustila Sabor“, „HNS-ove kurve i kurvari opet u koaliciji s ološem“, „Đubrad iz Mosta istospolnim parovima zabranila bi usvajanje djece“; pa dalje, „Idioti iz Živog zida protiv banaka, ali dižu kredite“, „Krmače iz Udruge 'U ime obitelji' opet maltretiraju ispred bolnica“, „HSS-ov šljam selo ne zanima“, „Smradovima iz HSLS-a porastao rejting na 0,8 posto“ itd.
Primitivno, ali eto i plastično prikazano kako bi izgledalo hrvatsko društvo kad bi bilo normalno da jedni druge javno zovemo ološem.
Zajednicu u kojoj bi vladao taj i takav primitivizam zagovaraju oni koji s odobravanjem gledaju na izjavu kako za HDZ ili bilo koga drugog glasa ološ. Kada bi to postala sloboda govora, kada bi uvreda na osnovu političke preferencije ili pripadnosti nečem ili nekom postala norma javnog ponašanja, društvo bi ostalo i bez mogućnosti oblikovanja ograničenja bez kojih bi sloboda postala anarhija.