Zanimljiva polemika na momente razvila se između gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića (HDZ) i vijećnice Viktorije Knežević (Centar), koja je, nakon što je gradonačelnik obrazložio rebalans proračuna, upozorila kako građani kroz participativno budžetiranje, odlučuju o raspodjeli od tek jedan posto sredstava iz proračuna kojega zapravo pune.
- Gradske vlasti se vrlo često hvale velikim proračunom, kao da je veliki proračun dokaz osobne sposobnosti, kao da je vladajuća većina zaradila taj novac, ali kao što znamo - nije. Taj novac nisu zaradili ni gradonačelnici ni bilo koja vladajuća većina. Zaradili su ga građani Dubrovnika. Zaradili su ga oni koji rade po dva, tri posla. Zaradili su ga roditelji, koji pokušavaju ostati u ovom preskupom gradu. Zaradili su ga mali obrtnici, poduzetnici, ugostitelji, iznajmljivači, radnici u turizmu, ljudi koji svakog mjeseca plaćaju poreze, naknade, komunalije, dozvole i pristojbe. To su ljudi koji pune gradski proračun, a često jedva pune svoj vlastiti kućni budžet i pritom stalno žive u neizvjesnosti. – kazala je Knežević, koja smatra da prema građanima treba pokazati više poštovanja.
- Grad koji živi od rada svojih građana mora prema tim građanima pokazati više poštovanja, a poštovanje se ne pokazuje samo riječima, već tako da se ljude pita, da ih se uključi i sasluša prije nego se donesu odluke. Danas se građane kroz participativno budžetiranje pita za manje od jedan posto ukupnog proračuna, za sve ostalo odlučuje vladajuća većina po svojim prioritetima. Participativno budžetiranje ne smije biti ukras u proračunu, ni mali demokratski izlog za tih simboličnih jedan posto. Netko će reći, građani su glasili, bili su izbori, većina je dobila mandat. Da, izbori daju mandat, ali mandat nije vlasnički list nad gradom. Mandat nije bjanko ček na četiri godine. Demokracija nije poruka „glasali ste, a sad šutite do sljedećih izbora”. To nije demokracija koju uključuje građane. To je logika zatvorene vlasti koja misli da joj pobjeda daje pravo da upravlja bez stalnog razgovora s ljudima. – kazala je Knežević, dodavši kako građani trebaju imati stvarnu mogućnost predlaganja, raspravljanja i odlučivanja.
- Proračun nije vlasništvo gradonačelnika ni gradske većine, nije bankomat za prioritete uskog kruga ljudi. Proračun je novac građana i zato imaju pravo znati, pitati, imaju pravo predlagati i imaju pravo odlučivati puno više nego što ih se pita. To nije milost vlast, i to je demokracija. - rekla je Knežević.
Gradonačelnik Franković je odgovorio:
- Devet godina obnašam dužnost gradonačelnika i u svih tih devet godina nikad, ali baš nikad nisam smatrao da je proračun bankomat gradonačelnika. Proračun je obveza gradonačelnika, koliki god on bio. Nekad je veći, nekad manji, ali uvijek je obveza gradonačelnika. I ne cvjetaju uvijek ruže, bilo je i teških vremena, poput korona krize, kad nijedan građanin Grada Dubrovnika nije izgubio pomoć koju mu je grad trebao pružiti, svi su uredno dobivali i plaće. Nikad nisam smatrao proračun bankomatom gradonačelnika ni gradske uprave, ni gradskih vijećnika. Proračun je strateški dokument građana Grada Dubrovnika. – kazao je Franković, pobrojavši projekte za koje su sredstva osigurana u tekućem proračunu.
- Ovogodišnjim proračunom se financira izgradnja škole u Mokošici., izgradnja doma umirovljenika, najvećeg u Županiji. Financira se izgradnja dva vrtića. Ovogodišnjim proračunom se financira izgradnja ceste Kineski zid, sustava oborinske odvodnje ulica Andrije Hebranga i Iva Vojnovića prema Batali, sve u jednom proračunu, u jednoj kalendarskoj godini. Građani, kada izlaze na izbore, biraju promišljanja, razmišljanja i viziju osobe koja se kandidira i u konačnici joj daju mandat da odlučuje o tome kako će voditi grad. Ja ga evo vodim već u trećem mandatu uspješno ili manje uspješno, o tome odlučuju građani, a svatko od nas ima pravo i na svoje mišljenje koliko i što smo napravili. – kazao je Franković, istaknuvši kako mu je svih ovih godina najviše smetala iskrivljena slika o Dubrovniku.
- Najteža stvar za mene je ona priča da Dubrovnik prebogat grad, to me uvijek pogađalo. Dubrovnik je financijski bogat grad i to je nesporno kad podijelimo po glavi stanovnika, ali toliko toga Dubrovniku nedostaje u infrastrukturi da se Dubrovnik po ničemu ne može smatrati bogatim gradom. Dubrovnik ima 42 tisuće stanovnika, ali deset mjeseci u godini otprilike prosječno dnevno ima višestruko veći broj „stanovnika” i toj brojci treba biti prilagođena infrastruktura, od kanalizacijskog i vodoopskrbnog sustava do cesta, parkinga i svega drugoga. – rekao je Franković.
- Dubrovnik je grad koji je svojim građanima dao apsolutno u svemu prioritet počevši od zone posebnog prometnog režima pa dalje. Poštujemo svoje gospodarstvenike, ali i od njih zahtijevamo da poštuju i svoj grad, grad u kojem postoje jasna pravila postupanja jer je jedina moguća održivost grada turizma, kao glavne gospodarske djelatnosti, da svi slijede ta pravila jer u trenutku kad prestaju slijediti pravila nastaje kaos. Nastaje liberalizacija autotaksi tržišta, 9 000 vozila oko grada, potpuna blokada. Bog nam je dao sve ljepote ovog svijeta, blagodati, strateške pozicije, preci su nam izgradili ovaj sjajni grad, a na nama je da ga čuvamo, očuvamo i održimo kao kvalitetno mjesto za život. Nikada ne smijemo dopustiti da ekonomija pobjedi čovjeka. Ekonomija je bitna i važna dok poštuje čovjeka kao ključnu figuru, a sve nakon toga postaje represija ekonomije nad čovjekom. – rekao je Franković, istaknuvši kako Dubrovnik mora biti oprezan kad je u pitanju turizam.
- Meni su više puta u ovih devet godina obnašanja dužnosti gradonačelnika govorili da sam ograničen, da ne razumijem, da ne znam, da mjere koje uvodim nemaju nikakve veze sa zdravom logikom, životom i to su obično govorili oni koji bi se zalagali za održivi turizam dok taj održivi turizam ne pokuca na njihova vrata. Nije bilo jednostavno smanjivati broj stolova u povijesnoj jezgri, u potpunosti ukinuti suvenirnice na otvorenom prostoru. Posjetit ću vas kako su izgledale Pile i Ploče 2017. godine, to su sve bili suveniri, štandovi, one barke, Trg oružja je bio pun onih koji prodaju izlete. Mi smo sve to ukinuli. - kazao je Franković.
Osvrnuvši se na prekobrojan broj taksista u gradu, Franković se zapitao zašto se boje inspektora cestovnog prometa ako su čisti i rade po zakonu.
- U našem gradu svatko može pronaći posao. Ako netko to nije u mogućnosti, mi smo ga uvijek spremni školovati i zaposliti u Libertas. Ako netko želi voziti taksi, odnosno voziti ljude, može voziti u Libertasu, ali ne mogu svi voziti taksi. Zar nije zanimljivo kad dođe inspekcija cestovnog prometa... Pile prošle godine, potpuno čiste, nema nikoga, gosti traže vožnje, a nema nikoga pa se postavlja pitanje čega se to boje pojedinci, čega se boji pošten čovjek, ako sve radi pošteno? E, tu je ključni problem. - rekao je gradonačelnik Mato Franković.