Po običaju u predizbornoj kampanji obećava se sve i svašta. Koliko ono što se obeća utječe na rezultat izbora, a koliko je isti produkt političke karizme kojom kandidat zrači, odnosno generalne orijentiranosti građanstva prema određenim političkim opcijama, priča je za sebe. No, kad se već tiče obećanja, vrijeme je za proanalizirati ona dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića koji je ovu godinu najavio kao investicijsku. Koliko će ona uistinu biti takva?
Jasno je da je prošlo nedovoljno vremena za realizirati ono što je obećao, no već se neki smjer tu može vidjeti. Recimo, gradska uprava se nije propustila pohvaliti ostvarenim projektima u 2017. godini, navodeći tu i ono što treba i ne treba, a što možete pročitati OVDJE. No, gdje su točno učinjeni prvi koraci onoga što je konkretno obećano?
Tek treba vidjeti hoće li se ispuniti Frankovićeva ideja o smanjenju gužvi u Dubrovniku, odnosno smanjenju broja gostiju koji će s kruzera u isto vrijeme boraviti u Gradu. Na stranu je li to dobro ili loše, za vidjeti je li obećanje ispunio, treba pričekati ljeto.
No, Franković je puno sastančio na tu temu, potvrdivši kako se više dolasci i odlasci kruzera neće poklapati. Treba reći i kako je tu donekle umanjio retoriku te više ne spominje egzaktne brojke od četiri tisuće gostiju s kruzera u isto vrijeme. Po svoj prilici, on bi ovo svoje obećanje mogao ispuniti, svakako prve korake je napravio, iako pritom se mora naglasiti kako je puno vike po tom pitanju donijelo i dosta negativnog publiciteta po Dubrovnik, tako da ispada kako Dubrovčani ne žele turiste. Svakako, promjene je za očekivati, ali tek će se za neko vrijeme znati je li tu, kako se kaže, zaklana krava zbog jednog šnicela...
Što se tiče infrastrukturnih projekata, odnosno investicija, već su se u proračunu našla sredstva za nadogradnju Palčice i proširenje osnovne škole na Montovjerni. Treba reći kako to obećanje zasad predviđenim sredstvima u proračunu ispunjava.
No, zato ništa nije učinjeno po pitanju koncertne dvorane. Ista se obećava godinama, predstavljajući se kao nešto bez čega Dubrovčani ne mogu živjeti. Spominjao ju je gotovo svaki kandidat na prošlim izborima, pa tako i Franković, valjda da ne ispadne da ne promišlja o tom famoznom projektu bez kojega se tobože ne može. Jasno da je neki prostor potreban, ali Dubrovniku ne treba nikakav Lisinski. Koncertna dvorana koja bi služila eto samo za koncerte, mogla bi doživjeti tužnu sudbinu onih sportskih arena koje su se radile za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine.
- Želimo izgraditi 130 stanova koji će biti u vlasništvu Grada Dubrovnika, a bit će davani u najam mladima za 1500 kuna na mjesec na rok od deset godina. Nakon tog roka, oni će stan moći otkupiti, a od cijene će im se odbiti iznos najamnina koje su već dali. - rekao je Franković u predizbornoj kampanji.
Ispostavilo se da se tu radi o Solitudu, projektu koji je također započeo. Doduše, u proračunu za 2018. godinu izdvojena su sredstva za izgradnju ceste, no i nije za očekivati brzu realizaciju tog projekta.
Po pitanju azila za životinje malo se učinilo. Franković je još po preuzimanju mandata nedvosmisleno obećao kako će se azil izgraditi kroz godinu dana, što neće biti realizirano. Nije da se ne pokušava, dapače, spominjala su se tu razna zemljišta, zadnje ono u Mrčevu, a na što mještani reagirali negativno... Može se reći kako ovo obećanje nije ispunjeno, što nije toliko do Frankovića i ove gradske uprave, nego jednostavno do nepovoljnih prilika, koje takve kakve jesu ne dopuštaju brzu realizaciju ovog projekta. Dokaz je to kako nije dovoljno nešto reći kako bi se učinilo, već da je tu potrebno puno parametara koji se moraju ispuniti da bi se nešto delikatno poput azila za životinje i ostvarilo.
Ne vrijedi to samo za azil, već i za druge projekte o kojima je lako lamentirati u oporbi, a tek kad se preuzme vlast, može se uvidjeti sva njihova „pipavost”, a u što se u ovih šest mjeseci uvjerava tako i Mato Franković sa svojim suradnicima.