U piramidi hranidbenog lanca u moru jedno od temeljnih mjesta zauzimaju ježinci. Jedu ih zvjezdače, rakovi i ribe, među njima i mnoge koje se love udicom. Unatoč tome, rijetki ih naši udičari koriste kao mamce, a tek malo brojniji kao najjednostavniju, i jednu od najjeftinijih te najboljih primama.
U Jadranu obitava dvadesetak vrsta morskih ježinaca. Svi su pogodni za upotrebu u ribolovu, ali se najviše koriste crni i hridinasti ježinci. Oni su ne samo najbrojniji nego i najdostupniji jer naseljavaju i plićake, kako pjeskovite tako i hridinaste. Hrane se organskim otpacima i biljem pa masovno naseljavaju livade cvjetnica. Obitavaju u moru toplijem od 5 stupnjeva Celzijevih. Zadržavaju se na dubinama od plićaka do 30-tak, ali najčešće na 1 do 6 metara.
Ježinci su bodljikavi beskralježnjaci. Tijelo im je smješteno u loptasti ili polukuglasti tvrdi oklop, prekriven pokretnim bodljama. Češka (oklop) s gornje strane ima vrlo sitni analni, a s donje veliki otvor u kome je mišićni sustav s ustima te ljepljivim hvataljkama kojima se drži za dno. Unutar oklopa krije se mekano tijelo koje izgleda poput oguljene naranče jer je sastavljeno od pet režnjeva, kriški. Njegovom ukusu i mirisu ne mogu odoljeti brojne ribe, ponajprije one iz obitelji ljuskavki.
Međutim, malo koja riba, bez obzira na veličinu, je u stanju sama sebi priuštiti taj slasni zalogaj. Najlakše to radi orada koja je u stanje jednim stiskom čeljusti, ali i poslije kratkog zaleta čelom smrskati ježinca i potom ga pojesti skupa s oklopom i bodljama. Većina drugih riba se ježincem mogu osladiti samo ako im ga netko drugi ponudi.
Da bi se od njih pravila primama i mamac, ježeve valja najprije pribaviti. U plićacima mogu se rukama skupljati, što je najlakše u vrijeme velikih oseka, koje će trajati do sredine ožujka. Za skupljanje na većim dubinama mogu se koristiti specijalna kliješta namijenjena skupljanju školjki, mali harpuni te specijalni alati.
Udičari li se na plićim terenima, za primamljivanje ne treba skupljati nego prije ribolova hodanjem ili ronjenjem potucati ježeve u krugu od nekoliko četvornih metara. Usput je dobro istucati i površinu većih kamenja, odnosno na njih prilijepljenih školjki, puževa i račića. Ribe će se na takva mjesta okupiti najdalje za nekoliko sati i tu dugo ostati. Ako se, pak, lovi na dubljem terenu, ježeve treba izvan vode stući ili samljeti, najbolje skupa s oklopom i bodljama. Stučeni ježinci su pogodniji za primamljivanje na većim, dubinama od 20 do 70 ili 80 metara. Najbolje ih je miješati s ostalim mamcima. Tako se, primjerice, odlična primama za zubaca i pagra, kad se oni love uginulom ribom, pravi od istučenih ježinaca, komada srdele i glavonožaca.
Stučenim ježincima treba dati prednost u izradi površinske te primame za „pola dna“. Mogu se miješati i sa zemljom ili pijeskom pa od toga praviti kuglice koje treba malo prosušiti prije bacanja u more.
Postoji jedan skoro nepoznat način primamljivanja, osobito pogodan jer za njega nije nužna velika količina ježinaca. Umjesto da se drobe, ježincima treba samo proširiti analne otvore na vrhu oklopa te se kroz njega iglom ili žicom dobro promiješa sadržaj oklopa. Tako pripremljeni ježinci dugo ispuštaju „mlijeko“ koje se pretvara u mirisne oblačiće tragom kojih će doći brojne ribe, od fratra i sarka, do ovčice i orade.
Ježinci su osobito slasni, ne samo ribama nego i ljudima, u vrijeme kada su puni gonoda, zrelih jajnica. Kako se razmnožavaju cijele godine, uvijek je moguće naći ježeve s gonodama. No, taj slasni narančasto-crveni sadržaj imaju samo ženke.
Na sreću, lako ih je razlikovati od mužjaka jer su sklone kamufliranju. Naime, ženke se vole „ukrašavati“, odnosno na svoje bodlje stavljaju kamenčiće, listove trave, i sve druge sitnice koje nađu na dnu.
Velika mekoća mesa ježinaca, zbog čega se slabo drže na udici, razlog je zašto se oni kod nas ne koriste za mamčenje. No, i to je moguće. Potrebno je ježinca namamčiti i zatim zamrznuti zajedno s udicom i privezom. Tako se mamče stučeni ježinci ili posve očišćeni režnji njihovog mesa. A da bi se jedna ili više kriški mesa ježinca postavila na udicu, treba je pažljivo osloboditi oklopa. Najlakše je to uraditi tako se s donje strane kružno zareže oko usta i zuba pazeći da se ne oštete režnjevi. Nakon toga se oklop treba pažljivo lomiti sve dok se ne načini dovoljno veliki otvor za lako izvlačenje režnjeva. Za pripremu ovakvih mamaca treba birati što veće ježince, čiji oklop inače može narasti do promjera od oko 7 cm.
Ježincem pripremljenim i namamčenim na opisani način mogu se loviti praktično sve ribe. No, on je odličan i za selektivni, ciljani ribolov. Za lov najcjenjenijih riba, ponajprije oradi, i to onih težih od kilograma, treba ga mamčiti na kod nas posve nepoznat način - u „tvrdom pakiranju“, odnosno s cijelim oklopom.
Za takvo mamčenje su najprimjereniji srednje veliki, ježinci promjera 3 do 4 cm. Mamče se pomoću dvije udice na „brku“, privezima (pjocima, primulama) koji su s predvezom spojeni u istoj točci. Brk treba biti mali, raspona od 7 do 8 cm.
Prije mamčenja škarama potkresavanjem treba ukloniti sve bodlje s češke ježinca.
Zatim se udice nataknu na češku jedna nasuprot druge, a s vrhovima uz usta ježinca.
Nakon toga se s 20-30 navoja elastične niti „brk“ i udice osiguraju od spadanja i mamac je spreman za odbacivanje.
Na tako ponuđeni ježinac, osim orade uloviti se može i veliki sarak, ali i fratar te pagar. Ako su fratar i pagar glavna meta lova, prije mamčenja treba razbiti oklop na dva, tri dijela.