Relativno maleni broj vjernika nazočio je „misi za domovinu“ koja se jučer uz Dan državnosti služila u Katedrali, a koju je predvodio biskup dubrovački Mate Uzinić. Nije baš da je crkva bila prazna, ali s obzirom na to koliko zna biti ispunjena vjernicima recimo na ponoćki ili npr. na Veliku Gospu, iznenađuje eto slabiji odaziv Dubrovčana.
Svi oni koji nisu bili tako nisu niti čuli biskupovu propovijed. Kazivao je Uzinić malo nepotrebno kako je prelaskom iz komunističkog režima u demokraciju Krist mogao ponovno ući u javnost, dodajući kako su se u to vrijeme svi na različite načine suočavali s poteškoćama domovine.
Govorio je i mudro kako bi bilo bolje da se svećenici suzdrže od političkog izjašnjavanja, ističući posebno današnju situaciju u domovini koju mnogi napuštaju, zaključivši „ako je onda bio odgovor da je Krist postao javna osoba s pravom glasa, ja se usuđujem reći da je razlog ovoj situaciji danas to što je Isus Krist ponovno izgubio pravo glasa“.
U svakom slučaju, radilo se tu o jednoj društveno aktualnoj propovijedi. Može tu svatko misliti što hoće o tome što je Uzinić s vjernicima zapjevao himnu, kao i o samom običaju održavanja „mise za domovinu“, no koji je razlog što je sve ove riječi zapravo poslušao relativno manji broj vjernika?
Pomodarstvo. U zemlji gdje moda određuje štošta, tako određuje i do kojeg će se dana više od drugih dana štovati svetinje. U tome je i razlog zašto više vjernika se moli na ponoćki, na Veliku Gospu ili na Uskrs, nego što je to slučaj na „misi za domovinu“.
Malo paradoksalno je što je to tako u zemlji itekako državotvorno osviještenih. No, očito, kako kazuje baš ova misa, i takvima bitnije je ljubav za domovinu iskazivati na mjestima gdje eto prije svega lakše mogu biti viđeni.