Već duži niz godina, zbog klimatskih promjena, osim tijekom kasne jeseni ovrate se dobro love i početkom, čak i sredinom zime. Ako se što brzo i dramatično ne promijeni, tako će biti i tijekom ovog siječnja.
U potragu za ovratom, oradom, komarčom, podlanicom, kako god je zvali, sada u pravilu ne treba ići daleko, najčešće je dovoljno posjetiti najbližu luku. No, za uspjeh je važno kada loviti. Naime, dok je tlak visok more u lukama je bistro i kristalno čisto pa ribe smanjuju aktivnost, dobro vide ih je teško prevariti. Međutim, sve se promijeni čim tlak počne padati. Pod djelovanjem vjetra, kiše i kurenta miješanje morske vode s dna podigne i s kopna donese veliku količinu organskih i neorganskih čestica, što podlanice kao i ostale vrste potiče na intenzivnije hranjenje. Najintenzivnije na sredini između nevere i ponovnog smirivanja mora - kada je vjetar skoro potpuno prestao, podmorje mutno - smeđe do smaragdno zelene boje, a na površini je puno pjene. Poklope li se s tim stanjem i plima te određene faze mjeseca - velike su šanse za ulov podlanice tijekom prve polovine zime.
Oni koji to uspješno rade preporučuju lov s mamcem koji miruje na dnu, najbolje na prijelazu kamenite obale u mekano podmorje. Umjesto klasičnom „fermom“ bolje ga je plasirati štapom i sistemom na kojemu je plovak, najbolje kompletiranim na način prikazan crtežom.
Osnovu sistema čini najlonska struna promjera 0,16 mm s plovkom. Najprimjereniji je plovak blago izduženog ovalnog ili obrnute kapljice, kakvi imaju maksimalnu osjetljivost na dodir i po blagim valovima. Dovoljan je plovak nosivosti 3 grama, s koliko teškim olovnicama treba opteretiti sistem ispod njega. Opterećenje treba biti u obliku „split“, rascijepanih olovnica, od kojih se 70% raspoređuje na dva metra dužine strunu ispod plovka. Ostatak opterećenja, jedna olovnica od 0,9 g treba biti na 40 cm dugom privezu od „FC“ strune. Ta se olovnica postavlja 10 cm poviše udice kako bi mamac držala što nepomičnije na dnu. Spoj osnovne strune i priveza obvezno treba biti pomoću vrtilice.
S obzirom na prosječnu veličinu ulova, najbolje je montirati udicu širine luka 10, najviše 15 mm. Također, kako je najbolje loviti s kozicom, mesom koje školjke, ličinkom muhe, korejskim ili kojim drugim uvoznim malim crvom, najprikladnije je koristiti udica oblika „Cristal“ i „Aberdeen“.
Obvezni dio pribora je štap, najbolje klasični „bolognese“ dužine i do 6, čak 7 metara, svestran i jednostavan za rukovanje, s kojim je moguće loviti i u nepovoljnim vremenskim i uvjetima mora. Njegova vršna akcija omogućuje, uz minimalni napor, daleko odbacivanje i osjetljivih mamaca kakvi su spomenuti, ali i uspješnu borbu i s krupnijim podlanicama unatoč lovu s vrlo tankim strunama.
Po dolasku na mjesto gdje se očekuju podlanice, po mogućnosti pred zoru, dobro je početi s primmljivanjem. Ako se lovi crvima, dobra je nekoliko njih te kuglica od ribljeg brašna te ostale sitne primame odbaciti na površinu da naprave mirisni trag koji će izazvati pozornost riba iz šireg područja. Kada se počne s ribolovom treba promijeniti način primamljivanja. Budući se lovi na dnu, primama do njega mora doći što brže i ne raspadnuta. To je moguće uraditi plasiranjem primame u kakvoj mrežici ili, još bolje, biorazgradivoj vrećici koje su sada dostupne u svim bolje opskrbljenim prodavaonicama ribolovne opreme.
Prije prvog odbacivanja mamca neophodno je izmjeriti dubinu mora gdje se udica planira spustiti te prema dubini odrediti položaj plovka tako da cijeli sistem ispod njega stoji u okomitom položaju, a mamac na dnu.
Nakon što se podlanica zakači, mora se biti spreman odgovorit na njezin iznenadni bjeg prema dnu, Obvezno treba podesiti kočnicu role da omogući proklizavanje, ali ne pretjerano lako, ono koje bi ribi pružilo šansu skrivanje iza kakve prepreke unatoč snažnoj kontri, što bi ozbiljno ugrozilo uspjeh ribolova.