Ali nas je četvero. Četvero! Četvero nas je u tom stanu. Nas je ipak četvero.
Nema inačice rečenice koju nedavno nije izgovorio predsjednik Hrvatske narodne stranke (HNS) Stjepan Čuraj, za kojeg vjerojatno donedavno 90 posto Hrvatica i Hrvata nije čulo, kako bi opravdao to što u Zagrebu živi u stanu od 113 kvadrata, za koji mu država plaća 90, a on, ma zamislimo samo, on sam, ili možda njih četvero, plaća preostalih 23. Inače, čovjek je državni tajnik u Ministarstvu financija pa mu eto zakonski pripada pravo da mu, dok je u Zagrebu, država plaća stan. OK, ne cijeli, nego 90 kvadrata, ali njih je ipak četvero, je li, četvero, pa mu je 90 kvadrata malo te je odlučio iznajmiti stan od 113 kvadrata. Bijedan je primoran sam platiti razliku.
Upravo primjer tog potpunog bezveznjakovića za kojeg nitko prosječno zainteresiran za politički život ne bi znao reći ni tko je ni što je, instaliranog na mjesto državnog tajnika jer ta parazitska strančica drži većinu HDZ -u, a on je izabran za njenog predsjednika, pokazuje da hrvatski političari pa i oni marginalni poput navedenog Čuraja, žive u paralelnom svijetu.
Njih je četvero, on, žena mu i dvoje djece, dječak i curica, ipak kaže on, kako ima muško i žensko dijete treba mu više prostora. Što je najgore ima čovjek pravo, deboto, to bi trebao biti neki standard, ali ne mogu smetnuti s uma onu njegovu facu dok je izgovarao „četvero, nas je četvero” i čudio se kao kokoš govnu kako eto njegovi sugovornici ne razumiju da je njih četvero. Ne on sam, ne on i žena, nego on žena i dvoje djece, njih četvero. Samo što nije zauralo: „Jebote nas je četvero!” Silno se čudio kako njega jadna nitko ne razumije, treba mu prostora, ne može brate mili disat u recimo – 50 kvadrata sa ženom i dvoje djece. Treba mu 113.
Od tog lika, njegova lica koje je poprimilo groteskan oblik u tom silnom čuđenju kako to nitko ne može shvati - da je njih četvero, četvero jbte (!), ne može njih četvero živjeti u nekoj tamo izbi od 50 -60 kvadrata, prostora ljudima treba, došlo mi je povraćati. Doslovno. Iako je uistinu najgore što taj niškoristan čovjek ima pravo, 113 kvadrata bi trebao biti nekakav standard. Od njega s druge strane niti ne očekujem da razumije da taj standard ne možemo ostvariti zbog takvih kao što je on.