U petak se navršilo 80 godina otkako je Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu oslobođen i očišćen od nacističkog i fašističkog ološa. Velika je to obljetnica. Skromno se inače obilježavaju antifašističke obljetnice u Dubrovniku, ali eto barem za ovu 80. iz gradske i županijske vlasti mogli su se potruditi pa je obilježiti nešto dostojanstvenije umjesto da iz Grada Dubrovnika, pazi sad, na polaganje vijenaca na grobnicu antifašističkih boraca pošalju – pročelnika za unutarnju reviziju Ivana Bajića. Uz njega je u ime Grada tu bio i gradski vijećnik Ivan Viđen. Gradonačelnik Mato Franković i zamjenica Jelka Tepšić i ove su godine (ne)uspješno zaobišli Boninovo na ovaj dan.
Ništa boljim nije se pokazao ni župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić, on također uvijek ima velikih i neodgodivih obaveza na obljetnicu oslobođenja Dubrovnika. OK, jučer je bio u Slanom na otvaranju državnog prvenstva lovaca, gdje je bio svih prošlih godina ne znamo, a i nije važno. U ime Županije na polaganje vijenaca čak nije došao ni nitko od porčelnika već zamjenik pročelnice Upravnog odjela za poslove župana Maro Hađija. Zamjenik župana Joško Cebalo zasigurno u to vrijeme također morao biti na nekom puno važnijim mjestu, a ne na grobu tamo nekih partizana.
Inače, potpuno je nejasno zašto pročelnici / pročelnice i inače, ne samo ovom prigodom, pohode polaganje vijenaca u ime bilo gradske, bilo županijske vlasti, s obzirom na to da, barem je tako formalno, oni ne obnašaju nikakvu političku dužnost, oni su naime tek i samo zaposlenici u lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Jednako tako iz Grada ili Županije mogli su na polaganje vijenaca poslati i kafe kuharicu. „Težina” je ista.
No, nemojte misliti da polaganje vijenaca na Boninovu uz 18. listopada, dan oslobođenja Dubrovnika u Drugom svjetskom ratu, izbjegavaju samo HDZ-ovi obnašatelji vlasti. Jučerašnje polaganje vijenaca, kao i uvijek, organizirala je dubrovačka Udruga antifašista u kojoj ima SDP-ovaca, ali na ovakvoj obljetnici očekivalo se deboto da na polaganje vijenca stigne barem 50 članova te stranke, ako ih aktivnih uopće toliko ima, a umjesto toga nije došla ni v.d. predsjednice Anita Bonačić Obradović, vjerujemo da je i ona imala neodgodivih obaveza.
Nisu se nešto istaknuli ni srđevci, Viđen je tamo bio u ime Grada, došao je i Marko Giljača, ali tanko je to, jako tanko da bi se u toj stranci busali u ljevičarska prsa.
Možda je svima njima problem ta famozna Daksa na kojoj su pogubljeni suradnici okupatora, nacista i fašista i uistinu nekolicina nevinih. Nekolicina sigurno, jer, za razliku od one jadne konavoske mladosti pogubljene na Orsuli, za većinu onih koji su ubijeni na Daksi nitko osim rodbine ne bi stavio ruku u vatru da tijekom okupacije Dubrovnika i tijekom ustaške vladavine nisu počinili izdaju vlastita naroda što se onda, ma koliko se mi danas, u 21. stoljeću s tim neslagali, tada kažnjavalo smrću, ne samo na našim već i na prostoru cijele Europe.
Kako god, bez ili s Daksom, ono što danas imamo, jednako kao i braniteljima iz Domovinskog rata, u kojem smo i mi Hrvati počinili pokoji zločin, zar ne, dugujemo jednako tako i svim onim pripadnicima partizanskog pokreta koji su položili svoje živote. U dubrovačkom i županijskom HDZ-u, na koncu mogli bi se ugledati na stranačke kolege s dijela otoka Korčule gdje svoju antifašističku i prošlost svojih predaka ne zaboravljaju tako lako, a i SDP-ovci, srđevci, možemovci i ostali koji sebe ubrajaju u ljevicu na izborima i prolaze kako prolaze jer su na rubu zaborava.