Veliki petak specifičan je dan u kršćanstvu. Na Veliki petak se posti, sjećanje je to na Isusovu muku i smrt na križu. Na Veliki petak nema niti misa, svećenik nosi odjeću crvene boje, a obredi počinju u šutnji i bez pjesme.
Uostalom, i papa Franjo kaže "kako se posljednja Božja riječ zove Isus Krist i ništa više od toga". Pa, tako se može reći i kako je muka Isusova katolička živa rana, kojoj se upravo na Veliki petak ne dopušta zacijeliti upravo zato kako bi uskrsnuće imalo svoj smisao u onom drugom smislu, koje daje najveće značenje koje Crkva ima pred svijetom.
Dakle, jedna poanta Uskrsa je u Velikom petku, a jedina svrha Velikog petka u Uskrsu. Stoga, Veliki petak posebno se obilježava u životu praktičnog vjernika što je najviše satkano u postu uz koji se tako ne može jesti meso i mesne prerađevine.
Nažalost, i taj post dovodi do ropstva vlastitih zabluda, kako u Dubrovniku, tako i ostatku zemlje. Pa, iako post podrazumijeva poniznost i skromnost, on je tijekom godina dobio drugo značenje. Tako se često najviše potroši upravo na Veliki petak.
Može se postiti i na kruhu i vodi, ali nekim nalaganjem tradicije pripravlja se danas riba. A dobra riba košta. I, tako Veliki petak, zamišljen kao dan uz koji se treba natjecati skromnošću ispada poligon koji služi za nabijanje vlastitog ega uz statusne simbole. A u državi koja je dobrim dijelom kruha gladna, skupa riba postala je statusni simbol.
Ne treba generalizirati, ne vrijedi to za sve građane, ali i gužve na dubrovačkim prometnicama kazuju kako je Veliki petak potpuno obojen komercijalnim aspektom, a glavna preokupacija valjda ispada što će se spravljati.
Bilo bi dobro kad bi se na ovaj dan vjera zrcalila u ljudskosti i razumu, a ne rizotu i brodetu.