Da su stranke koje su djelovale u savezu s donedavnim dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem na izbore izašle u bloku, prema rezultatu netom okončanog prvog kruga lokalnih izbora tijekom kojega se ispunila križaljka novog saziva Gradskog vijeća, osvojili bi više mandata od HDZ-a. Naime, HNS, SDP, DUSTRA i HSU zajedno bi imali 34,17 posto glasova birača, a HDZ je na ovim izborima osvojio 32,76 posto glasova. Kako su brojke neumoljive jednako kao što je matematika egzaktna, jasno je kako bi navedene stranke zajedno imale deset, a HDZ devet mandata, dok bi DDS pao na samo dva mandata koliko bi imao i Most, a KLGB Ljuba Nikolića i HSS imali bi po jedan mandat.
No, kako je Ustavni sud amenovao izmjene Zakona o lokalnim izborima i time Vlahušiću onemogućio sudjelovanje u izbornoj utrci, njegovi dojučerašnji partneri procijenili su kako će samostalno osvojiti više i tako se zapravo preračunali. No, neki od njih ipak nisu računali koliko će biti bolan izborni krah.
Odluka Željka Raguža da s DUSTRA-om na izbore izađe samostalno čak je bila i logična. Naime, samostalnim izlaskom na izbore Raguž je želio izmjeriti stvarni rejting stranke koju je osnovao prije dvije godine, a rejting mu je dobar.
No, brojke su pokazale kako je procjena SDP-a i HSU-a o samostalnom izlasku na izbore za te stranke bila i više nego pogubna. Doduše, u gradskom SDP-u malo se što moglo učiniti jer je scenarij izlaska na izbore planiran iz središnjice na Ibleru još u listopadu 2016. godine. Već tada su pojedinci unutar te gradske organizacije znali ne samo tko će biti kandidat za gradonačelnika već i kako će izaći na izbore.
TAJNI UGOVOR I DUBROVAČKI DOGOVOR
U HSU-u se kao vođa umirovljenika nametnula bivša SDP-ovka Olga Muratti koja je na osnovi 1 165 preferencijalnih glasova, koje je u Gradu Dubrovniku na koalicijskoj listi SDP-a osvojila na posljednjim izvanrednim parlamentarnim izborima, uvjerila članstvo kako će participirati u novom sazivu Gradskog vijeća.
No, pitanje je zapravo gdje je nestala dubrovačka ljevica, odnosno u prvom redu SDP? Nema ga. Presudile su mu dvije bivše predsjednice te gradske organizacije Olga Muratti i Tatjana Šimac Bonačić. Doduše, ruke je urušavanju SDP-a dao i Mladen Gojun.
Priča o urušavanju lokalne SDP-ove organizacije počela je onog trenutka kad je Tatjana Šimac Bonačić, koja je tada vodila organizaciju, stavila svoj potpis na famozni tajni ugovor na kojem je inzistirao Pero Vićan. Kako je Šimac Bonačić bila jedna od sukrivaca, jer bilo je još potpisnika toga ugovora, koji su Vićanove interese stavili ispred vlastitih, usuglasivši se da mu pripadne 60 postotni udjel u podjeli političkog plijena, svo to vrijeme tinjalo je nezadovoljstvo u SDP-u, jer nije bilo moguće da se zbrinu i uhljebe svi oni kojima je uhljebljavanje i zbrinjavanje bilo prethodno obećano.
Nezadovoljstvo članstva u tom je trenutku iskoristila Olga Muratti koja je vrlo lako uvjerila SDP-ovce da je na unutarstranačkim izborima podrže za predsjednicu SDP-a. No, rasap SDP-a i dalje se nastavio jer Muratti je želje ispunjavala svojim poslušnicima dok je članstvo koje joj nije sklono potpuno neutralizirala.
Muratti je pak glave došao ulazak u Dubrovački dogovor, odnosno suradnja SDP-a i HDZ-a jer i HDZ je bio dionik tog dogovora, odnosno njegov stvarni inicijator. Kako Muratti za ulazak u taj pakt, odnosno u pakt s HDZ-om nije imala službenu potporu vrha stranke, zamoljena je da iz SDP-a u konačnici i ode.
Mjesto čelnika SDP-a potom preuzima Mladen Gojun. Očekivalo se da SDP u Dubrovniku konsolidira. No, još je tijesan rezultat između Gojuna i njegova protukandidata Olega Valjala ukazivao kako konsolidacija SDP-a ipak neće biti moguća pa su Gojunove ruke svih ovih godina ostale vezane dok je nezadovoljstvo članstva sve više raslo jer Gojun ih nije htio uhljebljavati.
PROPAO „PROJEKT“ TATJANA ŠIMAC BONAČIĆ
No, za krah na netom okončanim izborima isključivi je krivac SDP-ova središnjica i ambicije Tatjane Šimac Bonačić. Za prevagu tko će biti kandidat skupio se točno onoliki broj članova Gradskog odbora koliki im je bio potreban da Gojunova kandidatura ne prođe. Naravno, obećane su s Iblera fotelje i visoke pozicije na listi i u stranci. Tako je u kampanji odjednom uskrsnuo Niko Šalja preobrazivši su u gorljivog pobornika Šimac Bonačić, no nestao je iz kampanje nakon što je skliznuo s liste za Gradsko vijeće na kojoj je trebao biti pozicioniran na Gojunovo mjesto, odnosno drugi na listi. Naime, Gojun ipak nije dozvolio Šimac Bonačić da na listu nametne svoje ljude.
Normalno da je novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić u prvi plan htio postaviti one koji su mu u Dubrovniku lojalni, koji ga podržavaju, no nije normalno da se nitko od tih lokalnih SDP-ovaca nije usudio Bernardiću ili direktoru stranke Nikši Vukasu, kojemu je Bernardić povjerio da od kandidature Šimac Bonačić napravi „projekt“, reći kako Šimac Bonačić u Dubrovniku ne može proći. Šutali su i srljali računajući na obećane im sinekure. Jedino je Gojun upozoravao Gradski Odbor da s objavom kandidatura pričekaju, da dobro odvagnu, no nitko ga nije htio slušati, računajući kako je već zapravo otpisan.
No, jesu li se u gradskom SDP-u nakon prvog kruga lokalnih izbora suočili sa zbiljom? Varate se ako mislite da su shvatili kud ih je dovela vlastita pohlepa i želja za pozicijama i uhljebljavanjem. Da su nešto shvatili Tatjana Šimac Bonačić ne bi u izbornoj noći SDP-ove birače pozvala da glasuju po savjesti već bi ih pokušala konsolidirati pozvavši ih da podrže partnerski HNS i njihova kandidata Valentina Dujmovića.
Vrijeme je zapravo da se slika dubrovačke ljevice izmjeni, što je moguće samo raspuštanjem SDP-ove organizacije i novim startom te stranke. Pitanje je hoće li se Bernardić i Vukas, koji su se sa svojom taktikom „proslavili“ na dubrovačkim izborima, odlučiti to učiniti ili će pak i dalje kalkulirati, kao što je kalkulirao Milanović koji nakon odlaska Muratti nije također raspustio članstvo.
Nametanje na političkoj sceni preko leđa Andra Vlahušića, što je na ovim izborima radila Šimac Bonačić i njezina SDP-ova sljedba, nije ništa drugo nego odraz vlastite nemoći, nesposobnosti da se biračima nametne programom, vizijom i karizmom. Odraz je to i nepoznavanja socijaldemokracije kao političke ideologije.
Tko drugome jamu kopa sam u nju upada. Šimac Bonačić i Muratti upale su baš u jamu koje su davno počele kopati. Šteta koju se iza sebe ostavile je enormna, tolika da su potpuno umrtvile lijevo biračko tijelo i želju da svojim glasom participiraju u ishodu izbora.
U svakom slučaju SDP će se u Gradu Dubrovniku, kao i ostatku zemlje, teško konsolidirati u kratkom roku. Taj proces je nemoguće započeti dok se vođe te stranke. nakon što su na lokalnim izborima potaracani od HDZ-a, hvale kako su oni zapravo izborni pobjednici.
Ipak, netko će se u Dubrovniku morati nametnuti kao vođa ljevice. To ne mora nužno biti SDP. Hoće li Muratti i Šimac Bonačić preživjeti netom doživljeni izborni krah? To je već stvar inteligencije članstva u strankama kojima pripadaju.