"Isušivanje močvare", "nogomet narodu", "sloboda navijačima", "vratiti kult reprezentacije"; samo su neki od pojmova kojima se opisuje sadašnje stanje u hrvatskom nogometu, a da nitko egzaktno ne navede u čemu je problem. Ispod glasa provuče se tu teza eto kako su hajdukovci zanemareni, kako se ne igra na Poljudu, kako Lokomotiva kao "B" ekipa Dinama ima priliku natjecati se u prvoj ligi, ajde spomene se i utjecaj Zdravka Mamića na sami nogomet, odnosno biranje izbornika, ali u biti, močvaru nitko ne definira.
Što je ta slavna močvara koja je eto kriva za svaki problem u hrvatskom nogometu? Kad uopće nogomet nije bio močvara? Recimo, 1990.-ih nogometom je vladala Croatia, klub u koji je utučen gradski i državni novac, igralo se jedne godine po sistemu "play offa" na način da je prvi u "regularnom" dijelu Prvenstva imao šest bodova, drugi četiri boda, sve do šestoga, koji je startao s jednim bodom, a koji je bio prvak Druge lige!?
Dakle, močvara?
Bilo je to vrijeme u kojemu je navodno sami predsjednik države, u maniri afričkih državnika, zvao izbornika na telefon da mu kaže tko treba braniti u ključnim utakmicama, a ujedno i vrijeme kad je Rijeci na onaj slavni način poništen regularan gol za nacionalnog prvaka. Tad su kroz nogomet defilirali likovi poput pokojnih Stjepana Spajića i Đura Brodarca, ali recimo i Zlatko Canjuga, dok je sve bilo nabijeno tom vremenu pripadajućem nacionalizmu.
Sve u svemu, močvara jednaka, ako ne i gora onoj koja se sad događa. Pa, ipak, sami problem sad se pripisuje sadašnjosti jer netko eto ima utjecaj na suce i navodno uzima sebi pare od transfera, iako na nekakvoj imaginarnoj ljestvici dobra i zla, to ne strši puno gore od događanja iz tih 1990.-ih godina. Ipak, danas se smatra kako je trava po kojoj su gacali nogometaši očito nekad bila zelenija.
A objašnjenje je u suštini jednostavno, a tiče se općenitog otrježnjenja od nogometa jedne generacije, koja sad ima dovoljno godina da ono što joj smeta i artikulira, potpomognuta konstantom raznoraznih malverzacija u toliko profitabilnoj djelatnosti poput ovog sporta. Jednom kad se probudi iz dječačkog nogometnog sna, nove generacije s nogometnih polja nesretne države gledaju se drugačijim očima, kao što je to sada.
No, problem je kad ti isti, otriježnjeni, ustvari smatraju da je sve počelo jučer, pojavom tog Zdravka Mamića i njegovog Dinama, koji bi trebali biti kao karcinom nogometa, a ustvari su samo daleko uznapredovala bolest. Izravan proizvod šerifovskih 1990.-ih, sjeme zasijano iz ropotarnice "tuđmanizma", koje se sad samo raspolođuje te zadaje mjeru i lice onih koji uspijevaju i onih koji su osuđeni na propast.