Nakon lokalnih izbora prošle godine na kojima je HDZ u Župi dubrovačkoj izgubio vlast prvi put od osnivanja općine za novu predsjedniku župskog HDZ-a izabrana je Nikolina Duper. Inače, Nikolina Duper prethodno je, a i danas javnosti poznata i kao pomoćnica ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko – neretvanske županije.
Ovaj put s Nikolinom Duper preskočili smo priču o problemima u zdravstvu, iako bi i tu vjerojatno imali itekako što za reći, razgovarali smo isključivo o njenim razmišljanjima, vizijama razvoja Općine Župa dubrovačka gdje je i općinska vijećnica.
Kako vidite rad novog načelnika u prvoj godini mandata?
- Nikada ne kritiziram samo radi kritike. Novi načelnik je mlada osoba koja je donijela novi pristup i pridobila nemali broj birača, neovisno o njihovoj političkoj pripadnosti. Prvu je godinu mandata odradio korektno, ali ništa više od toga. Projekte koji su započeti u mandatu HDZ-ovog načelnika je nastavio i privodi ih kraju. Međutim, još uvijek nismo vidjeli niti jedan veći njegov projekt. Činjenica jest da je ovladao društvenim mrežama i suvremenim komunikacijskim alatima. Možemo reći da su mu odnosi s javnošću i digitalna komunikacija istaknute karakteristike, a to je nešto što smo mi zanemarivali. Možda mi se to čini jer sam i sama u Župi, ali malo tko u našoj zemlji vodi tako intenzivnu PR kampanju kao on. Hoće li mu to dugoročno koristiti ili štetiti, tek ćemo vidjeti. Problem je kada se PR koristi kao nadomjestak za nepostojanje osmišljenih politika i projekata. Što se tiče konkretnih rezultata za Općinu, zasad ne vidim ništa posebno. Treba biti realan – u godinu dana nitko ne može ponuditi više, posebice jer nije došao u Župu sredinom 90-tih, nego 2025. godine. Ubrzo ćemo vidjeti postoje li pravi rezultati iza velikih obećanja. I meni je, kao i njima nekada, lako biti u oporbi i kritizirati.
Koje je projekte nastavio?
- Naslijeđeni projekti uglavnom su privedeni kraju. Završena je šetnica Srebreno - Kupari, uređena je šetnica u Srebrenom i posađene su palme. Doduše, to i nije bio posebno zahtjevan projekt, naime palme koje nisu bile posađene u Gružu jednostavno su prebačene u Srebreno. Nastavljen je i projekt groblja Dubac, za koji se najavljuje završetak do kraja godine. To je dugogodišnji projekt kojeg sadašnja administracija dovršava. Pored ovih, teško mi je izdvojiti neke veće projekte koji bi bili nastavak prethodnih inicijativa ili početak novih.
Kako gledate na posljednji mandat Silvija Nardellija? Je li se moglo napraviti više?
- Moglo se pa i moralo napraviti više, i to ne samo u posljednjem mandatu nego i ranije. Primjerice, pitanje kanalizacije kroz Čibaču aktualno je već više od 20 godina. Vjerujem da se tu moglo napraviti više. Župa se razvija i raste, a taj razvoj nije uvijek bio praćen odgovarajućom infrastrukturom. Moglo se ranije razmišljati o školi i vrtiću. Naravno, nemoguće je riješiti sve odjednom, ali mogli smo bolje planirati neke stvari i napraviti više. Teško mi je danas reći zašto nije, nisam tada bila intenzivno u politici. I u odgovoru o prvoj godini mandata nove garniture rekla sam da moramo biti realni pa tako i ovdje kažem, budimo realni: napravilo se. Dosta se napravilo u prvim mandatima. Kasnije nešto manje, ali u svakoj godina rada podizali smo ljestvicu nakon čega je sve teže podići je ponovo. I tako nakon godina dođe do zamora administracije, ali i birača. Čini mi se, da je taj zamor u zadnjem mandatu imao velik utjecaj na rezultat izbora.
Znači li to da poraz HDZ-a nije bio samo posljedica zasićenja birača?
- Tako izgleda. HDZ kao da je platio cijenu percepcije slabijeg rada u posljednjem mandatu Silvija Nardellija. Ne govorim o ranijim mandatima, kada se ipak mnogo toga ostvarilo, nego o posljednjem razdoblju. Jednom uredite neko naselje, neku ulicu, postavite rasvjetu, signalizaciju, komunalnu infrastrukturu. Nećete to ponovo raditi iduće godine. Idete dalje. To je između ostalog, podizanje ljestvice. Nije dobro poistovjećivati Silvija Nardellija s HDZ-om. Silvio je bio načelnik Općine Župa Dubrovačka dok je HDZ postojao prije njega i postojat će nakon njega. Danas Silvio više nije na toj funkciji, ali HDZ je i dalje prisutan u Župi Dubrovačkoj i ima ljude koji imaju što za reći, koji žele nastaviti raditi i doprinositi zajednici.
Što bi HDZ danas želio u Župi Dubrovačkoj?
- Ako govorimo o promjenama, treba spomenuti Đura Lonzu, našeg kandidata za načelnika. U prvom je krugu razlika između njega i novog načelnika bila niti 70 glasova. No, premda nije ostvario željeni rezultat, smatram da bi upravo on donio značajne promjene. Đuro je vrijedan, obrazovan i sposoban čovjek. Sigurna sam da bi nastavio postojeće projekte, ali i pokrenuo nove. Prednost bi mu bila i osobno poznanstvo s ljudima s kojima bi surađivao kroz vertikalu općina - županija - država, što bi olakšalo realizaciju pojedinih projekata. Vjerujem da bi određeni procesi išli brže nego što idu sada. S druge strane, Đuro je samozatajan. On nije osoba koja bi se intenzivno promovirala u javnosti. Dolazi iz generacije ljudi koji su smatrali da njihova djela više nego dovoljno govore o onome što rade.
SPOMINJU SE POVLAŠTENE KARTE. TKO ĆE IMATI PRAVO NA NJIH?
Što mislite o kupnji zgrade u kojoj se trenutno nalazi Jysk i planovima za kulturni centar?
- Nije loše da je Općina kupila tu zgradu jer time se nastavlja politika stjecanja i razvoja općinske imovine. Međutim, i dalje ne znamo koja će biti njezine namjena. Najavljeno je da bi dio prostora mogao služiti za vrtićke skupine i kulturne sadržaje, ipak nikakav konkretan projekt nije predstavljen. Koliko mi je poznato, prije kupnje nije urađena detaljna analiza mogućnosti prenamjene objekta, pa se s pravom postavlja pitanje je li uopće postojala jasne vizija njezina korištenja, posebice jer objekt nema odgovarajući parking ni kvalitetan prometni pristup. Ako bi ondje zaista trebalo nastati kulturno središte Župe, potrebno je jako dobro promisliti organizaciju prometa oko same zgrade.
Kakav je Vaš stav o planovima vezanim uz promet?
- Sigurna sam da nema osobe koja bi imala nešto protiv uvođenja reda u promet. Ali red neće uvesti silni govori o mogućnostima i mjerama, nego konkretna provedena rješenja. Promet u Župi dubrovačkoj jest ozbiljan problem, no nisam sigurna da su najavljene mjere dovoljne, da će donijeti stvarne pomake. Imamo vrlo malo parkirnih mjesta, prometnice su takve kakve jesu, magistrala je preopterećena. Uvjerava nas se da će uvođenje naplate parkiranja riješiti veliki dio problema. Kako? Postavila sam pitanje koliko će novih parkirnih mjesta Općina osigurati, ali nisam dobila nikakav konkretan odgovor. Koliko znam Općina raspolaže s relativno malim brojem parkirališnih mjesta. Tu su mjesta ispred same zgrade Općine, parkiralište između hotela i trgovačkog centra te još nekoliko manjih lokacija. Ukupno se možda radi o pedesetak ili šezdesetak mjesta. Istodobno imamo prometnog i komunalnog redara, najavljuju se kazne i stroža kontrola, ali ne razumijem koja je svrha svega toga. U Općini, vrtiću i drugim ustanovama radi veliki broj ljudi koji već sada imaju problem s parkiranjem. Roditelji moraju dovesti svoju djecu u vrtić. Ako je loše vrijeme, razumljivo je da će pokušati stati što bliže. A svi dovode djecu u približno isto vrijeme.
Kako će tu situaciju riješiti stavljanje postojećih parkirnih mjesta u sustav naplate? Kome će ona zapravo služiti? Spominju se povlaštene karte, ali ne i tko će imati pravo na njih? Hoću li je imati ja, koja živim u Mlinima? Ali nisam ja jedina. Tisuće ljudi mogle bi tražiti isti status. Zato mi se čini da se zasad više zamutila voda nego što se ponudilo konkretno rješenje. Jedino pravo rješenje jest stvaranje novih parkirnih kapaciteta upravo tamo gdje su potrebna. Pitanje je postoji li za to prostor odnosno kako ga pronaći. Bez izgradnje novih parkirnih mjesta teško je očekivati značajniji napredak, sve ostalo je, kako je to sada popularno reći, „samo PR”.
ŽELJEZNIČKI ILI METRO SUSTAV BOLJI JE OD OPTEREĆIVANJA PROSTORA BRZOM CESTOM
Brza cesta već je godinama jedna od glavnih tema u Župi Dubrovačkoj. Gornja ili donja trasa?
- Iskreno, gdje god cesta prošla, stanovnici Župe osjetit će posljedice. I gornja i donja trasa rješavaju probleme i stvaraju neke nove. Donja trasa jedno je vrijeme bila gotovo prihvaćeno rješenje. Međutim, tadašnja oporba inzistirala je na dodatnim studijama i analizama utjecaja na okoliš, nakon čega se ozbiljnija počela razmatrati i gornja trasa. Bez obzira na konačan izbor, cesta će ostaviti značajan trag. Nije riječ samo o prometnici nego i o pristupnim cestama, čvorovima i pratećoj infrastrukturi. Posebno me brine dio između Klokurića i Plata, koje jako dobro poznajem. Ondje se nalaze važni izvori vode, kao i arheološko nalazište Spilan iz ilirskog razdoblja. Upravo na tom prostoru moglo bi biti dosta problema tijekom realizacije projekta. Stoga ne mogu se jednostavno opredijeliti za jednu ili drugu trasu. Iskreno, nisam ni za jednu. Međutim, morat će se donijeti odluka. Sjećam se razgovora koji sam prije mnogo godina vodila s jednim čovjekom iz Župe koji je tada bio na vlasti. Pitala sam ga možemo li izbjeći da cesta prođe kroz naš prostor, kroz najuži dio Hrvatske, postoje li i druge mogućnosti. Odgovorio je da ne želimo financirati razvoj prometne infrastrukture izvan vlastitog područja. Svjesna sam geostrateških interesa, ali sam isto tako svjesna da kad cesta jednom prođe, ona će postati barijera između dva dijela Župe.
Brza cesta nije isto što i magistrala. Kada je šezdesetih godina izgrađena Jadranska magistrala, ona je donijela razvoj i život cijelom kraju. Ljudi su je jedva dočekali. Gdje god da je prošla, razvijala su se naselja i gospodarstvo. Danas je situacija drugačija. Moderne brze ceste uglavnom služe tranzitu. One presijecaju prostor, mijenjaju krajobraz i ostavljaju trajne posljedice. Možda su rješenje tuneli i mostovi, možda se dio trase može voditi podvodnim tunelima. Žao mi ako se nije sve razmotrilo, ako se nije razgovaralo o regionalnim rješenjima i suradnji. Bez obzira na političke odnose, činjenica je da ljudi svakodnevno surađuju, rade i žive na ovom prostoru. Zbog toga smatram da bi više dijaloga donijelo i više mogućnosti za kvalitetnije prometno rješenje. Danas smo, nažalost, u situaciji da je projekt gotovo definiran i da je sve teže govoriti o radikalnim promjenama trase. Istodobno se već desetljećima govori i o Jadransko - jonskoj autocesti. Ne bih se iznenadila da jednog dana, nakon što prostor Župe bude opterećen brzom cestom, dobijemo i novu prometnicu na sjevernijem pravcu. Zbog svega toga smatram da je trebalo puno ranije razmišljati dugoročno i strateški. Žao mi je što smo dopustili da se tako velik i osjetljiv infrastrukturni projekt planira upravo kroz jedan od najužih i najosjetljivijih dijelova Hrvatske. Naravno, gradnja još nije počela i još uvijek postoji prostor za raspravu. Nadam se da će se i dalje otvoreno razgovarati o svim mogućnostima te da će konačno što manje naštetiti prostoru i ljudima koji ovdje žive. Voljela bih da svi još jednom dobro razmislimo i mi lokalci s našom vlasti, i županijska i državna vlast - što dobivamo osim rasterećenja prometa. Je li ta cesta jedini način da bolje povežemo Grad i zračnu luku u Čilipima?
Dakle, još uvijek mislite da postoji prostor za promjenu pristupa?
- Naravno. Možda sam u krivu. Možda je netko samo čekao da to netko javno izgovori. Hoće li me zbog toga poslušati ili kritizirati, to je druga stvar. Ali smatram da o tome treba govoriti. Isto vrijedi ne samo za Župu Dubrovačku nego i za Dubrovačko primorje i cijeli jug Hrvatske. Već smo ozbiljno devastirali pojedine prostore. Primjer Pelješca ne mogu drukčije nazvati nego devastacijom. Naravno da postoje i pozitivne strane. Govorim i iz perspektive zdravstvenog sustava. Danas se puno brže dolazi do Metkovića ili Pelješca, što je za hitne službe značajna prednost. Međutim, pitanje je je li se sve to moglo napraviti na drugačiji način i s manje posljedica za prostor. Kad objektivno pogledam rezultat, meni to i dalje djeluje kao nešto bolja magistrala. Ne kao prava brza cesta kakvu su ljudi zamišljali. Upravo se zato bojim da bi se sličan scenarij mogao ponoviti i u Župi Dubrovačkoj. Slažem se s onima koji tvrde da ne dobivamo pravu brzu cestu, nego prometnicu koja je tek korak iznad postojeće magistrale. A za takav projekt cijena koju plaćamo možda je previsoka. Ne bih voljela da kroz prostor Župe prolaze golemi prometni koridori s više prometnih traka jer jednostavno nemamo uvjete za takve zahvate. Bila bi velika šteta da se tako vrijedan prostor žrtvuje za infrastrukturu koja možda neće donijeti koristi razmjerne šteti.
Ako nije cesta, koje bi bilo bolje rješenje?
- Po meni bi najbolje bilo ponovno otvoriti cijelu priču i pristupiti problemu iz početka. Trebalo bi imati dovoljno hrabrosti priznati da možda postoje bolja rješenja od onih koja su danas na stolu. Kad govorimo o povezivanju Dubrovnika i Zračne luke, dugoročno bih radije razmišljala o željezničkom ili metro sustavu nego o dodatnom opterećivanju prostora novim cestama. Mnogi se nasmiju kada se spomene metro, i sama sam to doživjela. Međutim, ne razumijem zašto se takve ideje odmah odbacuju. Dubrovnik je grad koji poznaje cijeli svijet. Ako možemo razmišljati o velikim turističkim i infrastrukturnim projektima, zašto ne bismo dugoročno planirali i suvremen javni prijevoz? Ne tvrdim da se to može ostvariti sutra, ali može se početi planirati. Ne treba izmišljati ništa novo. Dovoljno je pogledati primjere gradova koji su slične sustave već izgradili i prilagoditi ih našim okolnostima. Danas se praktički gradi prometni koridor kroz cijeli jug Hrvatske kako bi se riješilo pitanje pristupa zračnoj luci i prometnih gužvi između Dubrovnika, Župe i Konavala. Nisam sigurna da je to najbolje rješenje.
ŽUPI NE TREBA VIŠE TURISTIČKIH KAPACITETA, KUPARI SU PROMAŠAJ
Jesu li i Kupari primjer dugoročne devastacije prostora?
- Da. Iskreno, smatram da je koncesija na Kuparima na razdoblje od 99 godina jedna od najvećih propuštenih razvojnih prilika za Župu Dubrovačku. Treba li Župi još nekoliko tisuća novih turističkih ležajeva ili je taj prostor mogao postati javni centar cijele općine? To je izvanredna lokacija na kojoj su se mogli razvijati sadržaji od interesa za lokalnu zajednicu - sportski tereni, dvorana, stadion, kulturni sadržaji ili drugi javni objekti. Takav prostor mogao je postati pravo središte Župe. Umjesto toga dobivamo turistički resort. Premda on neće biti zatvoren za javnost, resort je ipak zaseban svijet sa svojom logikom funkcioniranja. Investitor će htjeti svoje goste što više zadržati u resortu i poticati ih da troše upravo u resortu. To više nije prostor koji u potpunosti pripada lokalnoj zajednici. Posebno mi je žao jer smo tijekom posljednjih trideset godina imali priliku promisliti što želimo s tim prostorom i razviti dugoročnu viziju. Mislim da tu priliku nismo iskoristili. Osobno ne vjerujem da Župi danas treba još turističkih kapaciteta. Dok ne riješimo prometne probleme i infrastrukturu, teško je opravdati daljnje povećanje smještajnih kapaciteta. Pritom se otvara i pitanje radne snage. Već sada imamo ozbiljan nedostatak radnika. Tko će raditi u svim tim hotelima? Gdje će ti ljudi živjeti? Kako će dolaziti na posao? Kako će funkcionirati promet?
Jedan od velikih problema Župe su i divlja odlagališta.
- To je ozbiljan problem, ali ne bih rekla da je odgovornost isključivo na sadašnjem načelniku. Taj problem postoji godinama. Ono što se nedavno događalo na Brgatu pokazalo je koliko je situacija složena. Pozivala se policija, poduzimane su određene mjere i pokušava se uspostaviti kontrola. Međutim, slične intervencije događale su se i ranije. Problem nije nastao jučer i neće nestati preko noći. Po mom mišljenju, riječ je o pitanju koje nadilazi granice jedne općine. To je problem koji bi se trebao sustavno rješavati na razini županije i države. Divlja odlagališta nisu samo komunalni problem. Ona postaju pitanje zaštite okoliša, kvalitete života i odgovornosti prema prostoru u kojem živimo. Zato je nužno pronaći sustavno i dugoročno rješenje, a ne samo reagirati kada problem postane vidljiv javnosti. To nije problem koji se može riješiti preko noći.
Tijekom kampanje mnogo se govorilo o reciklažnom dvorištu i to je bila jedna od glavnih kritika upućenih tadašnjoj vlasti. Međutim, danas vidimo da ni oni koji su tada kritizirali nemaju jednostavno rješenje. Moramo biti iskreni i prema sebi. Nije problem samo u institucijama nego i u ponašanju ljudi. Živim u Vrelu, u Mlinima, na mjestu gdje se s magistrale ulazi u selo. Imamo nekoliko kontejnera koji su relativno skriveni od pogleda. Upravo na tim lokacijama preko noći često nastaju hrpe otpada. I neću se praviti da ne znam odakle dio toga dolazi. Znam ljude koji ondje ostavljaju otpad. Ne govorim samo o stanovnicima Konavala niti želim ikoga posebno prozivati, ali činjenica je da ljudi često svoj problem jednostavno prebace nekome drugome. Dolaze majstori, pituravaju se kuće, rade se adaptacije, a otpad završava gdje ne bi smio. Tako nastaju divlja odlagališta. Netko drugi na kraju mora riješiti ono što su neodgovorni pojedinci ostavili iza sebe.
Osim prometa, što građani Župe danas smatraju najvećim problemima?
- To uvelike ovisi o tome gdje tko živi. Svaki dio Župe ima svoje specifične probleme. Primjerice, u Platu ljudi često upozoravaju na stanje oko spremnika za otpad. Kontejneri su prepuni, sadržaj se prelijeva, a prostor oko njih često izgleda neuredno. To je problem koji građani svakodnevno vide i koji izravno utječe na kvalitetu života. U Čibači, odnosno u dijelovima gdje kanalizacija još uvijek nije adekvatno riješena, upravo je to najveći problem. U gornjim dijelovima Župe problemi su drukčiji. Tamo su ljudi često upozoravali na javni prijevoz i autobusne linije. Nakon velikih kiša pojavili su se i problemi s urušavanjem suhozida i međa uz prometnice. Sve su to naizgled mali problemi, ali upravo oni čine svakodnevni život ljudi. Brza cesta jest važna tema, ali ljudima je jednako važno smrdi li im kontejner ispod prozora, radi li kanalizacija ili se urušio zid uz cestu.
To su stvari koje građani vide svaki dan. U tom smislu mislim da novi načelnik ima priliku riješiti dosta konkretnih problema. Mnogi od njih nisu nerješivi i zahtijevaju relativno male zahvate. Marko je mlad, ima energiju, ima politički kapital i podršku. Čula sam od brojnih ljudi da im je pomogao riješiti određene probleme i to mi je drago. Želim da građani imaju kvalitetniji život bez obzira na političke razlike. Naravno, doći će i vrijeme kada neće moći udovoljiti svima. Tada će se pojaviti nezadovoljstvo i kritike, kao što se događa svakom načelniku. Uspije li riješiti svakodnevne probleme, to će građani sigurno prepoznati.
VJERUJEM DA SE VEĆINA ONIH KOJI SU DOŠLI U ŽUPU DANAS OSJEĆAJU ŽUPLJANIMA
Na Općinskom vijeću otvorena je i rasprava o groblju Dubac na način da je postavljeno pitanje je li taj projekt bio potreban Župi Dubrovačkoj.
- Sjećam se te rasprave. Vijećnik Župke Luka Rašica iznio je stav da se groblje Dubac nije trebalo graditi jer je riječ prvenstveno o problemu Grada Dubrovnika. Poštujem pravo svakog na mišljenje, ali se s njim duboko ne slažem. Ja živim u Župi, ali radim u Gradu, kao i većina Župljana. Podjela na Grad i Župu je administrativna. Ne može Župa živjeti bez Grada kao što ni Grad ne može bez Župe. Vjerujem da je to i Rašici jasno, vjerujem da je brzopleto ugrabio medijsku pozornost a da nije razmislio. Možemo razgovarati je li lokacija mogla biti drugdje. Međutim, nakon 20 godina planiranja i realizacije projekta ne može se dovoditi u pitanje potreba za grobljem. Uostalom, na Dubcu je upravo velik broj ukopnih mjesta predviđen za obitelji iz Župe Dubrovačke. Naša postojeća groblja većinom su mala i ne može ih se širiti. Smatram da je projekt bio nužan bez obzira na sve rasprave koje ga prate.
Kakav je vaš stav o planiranoj lučici u Srebrenom?
- Župa Dubrovačka je pomorski kraj i sasvim je logično da ima uređenu lučku infrastrukturu. Mislim da je lučica potrebna i da bi bila korisna za lokalno stanovništvo. O njoj se govori već niz godina, određeni koraci napravljeni su u prethodnom mandatu. Ali daleko smo od realizacije: bilo je nekih pripremnih aktivnosti, no daleko smo od konkretnih radova. Ne znam hoće li sadašnja vlast projekt staviti među prioritete. Nemamo dovoljno informacija u kojem će se smjeru dalje razvijati. Smatram da je riječ o projektu koji bi dugoročno mogao biti koristan za Župu i bilo bi dobro da ne ostane na obećanjima.
Župa se posljednjih desetljeća i godina značajno promijenila. Kako novi stanovnici doživljavaju život u Župi?
- Župa je danas bitno različita od one kakva je bila prije petnaest ili dvadeset godina. Doselili su se ljudi iz Dubrovnika, Konavala, drugih dijelova Hrvatske, a i brojni mladi Župljani su kupili stanove i ostali živjeti ovdje. Mislim da većina njih Župu doživljava kao svoj dom. Naravno, postoje razlike među ljudima i uvijek se nađe poneki susjed koji stvara probleme ili izaziva nesuglasice, to je normalno u svakoj sredini. Nisam stekla dojam da se ljudi osjećaju kao stranci ili privremeni stanovnici. Naprotiv, čini mi se da su se dobro uklopili u zajednicu. Naravno, integracija nije proces koji se dogodi preko noći. Potrebno je vrijeme da ljudi izgrade osjećaj pripadnosti, vjerujem da se većina onih koji su ovdje došli živjeti danas doista smatra Župljanima.
Jeste li ih vi Župljani tako i prihvatili?
- Zašto ih ne bismo prihvatili? Netko je prodao dio svoje zemlje, na kojemu je netko izgradio zgrade. Ljudi su došli, pošteno kupili stanove ili kuće i žive ovdje s nama. Naravno da ih prihvaćamo. Nisam doživjela da te ljude nismo prihvatili. Naprotiv. To su naši susjedi, ljudi koji s nama dijele i dobro i ono manje dobro. Nadajmo se da će ovog manje dobrog biti sve manje.