Nakon parlamentarnih izbora ne analizira se samo izborni rezultat stranaka koje su se natjecale, otkad su zakonom omogućeni, gledaju se te itekako i mjere i preferencijalni glasovi koji na neki način pokazuju koliko stvarno vrijede istaknutiji hrvatski političari, ali i oni koji su široj javnosti manje poznati, a dobro kotiraju u mjestima iz kojih dolaze.
Nakon svakih parlamentarnih izbora tako se postavlja pitanje ima li za one istaknutije političare s malim ili zanemarivim brojem osvojenih preferencijalnih glasova uopće mjesta na istaknutijim funkcijama, a propituje se i je li takvima uopće mjesto među zastupnicima u Hrvatskom saboru.
Dok su neki prema osvojenom broju preferencijalnih glasova, poput Vilija Beroša, bili rekorderi, oni drugi poput Nine Obuljen Koržinek koji očito nisu osvojili niti dovoljan broj glasova u ulici u kojoj stanuju, ipak će u Sabor.
Vili Beroš, bivši ministar zdravstva, koji će na toj funkciji ostati i u novom mandatu Vlade na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, apsolutni je rekorder po broju osvojenih preferencijalnih glasova na ovim izborima. Ne samo da ih je osvojio više od Damira Krstičevića koji je HDZ - ovu listu u X. izbornoj jedinici nosio na izborima 2016. nego je osvojio više glasova od premijera Andreja Plenkovića koji je listu nosio u I. izbornoj jedinici. Naime, Krstičević je 2016. osvojio 32 573 preferencijalna glasa, a Beroš četiri godine kasnije 35 678 dok je Plenković osvojio 32 208 glasova.
Broj preferencijalnih glasova, njih 16 991 osvojenih sa začelja liste u VIII. izbornoj jedinici, veliki je kapital Peđi Grbinu koji je istaknuo kandidaturu za predsjednika SDP-a.
No što kad je broj osvojenih glasova osobe na istaknutoj funkciji mizeran? Baš je mizeran broj glasova, njih 480 koje je kao treća kandidatkinja na listi HDZ-a u I. izbornoj jedinici osvojila Nina Obuljen Koržinek.
Zaslužuje li osoba s niskom preferencijom, tim više ako je bila na istaknutoj funkciji, poput Obuljen Koržinek ministrice kulture, ponovno obnašati tu funkciju? Moralno svakako ne, ali politički gledano da. Naime, iako je u Hrvatskoj običaj da su nositelji lista na izborima pretendenti za ministarska mjesta poslije izbora, premijer za ministra može predložiti i osobu koja nije bila na listi, koja u konačnici uopće nije stranačka osoba već je stručna za voditi resor koji joj je povjeren. Nije li i Tihomir Orešković predložen i postao premijer, a da prethodno nije niti bio na kandidacijskoj listi...
Kad je u pitanju sudbina Obuljen Koržinek, dio medija i dalje je vidi na mjestu ministrice kulture dok drugi dio medija špekulira kako odlazi, dijelom zbog svog preferencijskog rezultata te mogućeg spajanja kulture s resorom znanosti i obrazovanja.
Odlazi navodno i ministrica poljoprivrede Marija Vučković jer bi to mjesto trebalo pripasti nekome iz Slavonije. Inače, uoči izbora HDZ je potresala afera s vjetrolektranama u kojoj se spominjalo ime ministrice poljoprivrede Marije Vučković te najavljivalo njezino davanje iskaza istražiteljima USKOK-a. Danas nitko ne spominje je li njenom eventualnom novom imenovanju presudilo spominjanje u toj aferi ili je jednostavno stranačka procjena kako je bolje da Ministarstvo poljoprivrede vodi netko iz Slavonije.
Vučković je inače na izborima, na kojima je bila deveta kandidatkinja na HDZ - oj listi, osvojila 2 349 preferencijalnih glasova, dok je u Pločama iz kojih dolazi osvojila 967 glasova.
Inače, kod preferencijalnih glasova postoji jedna „kvaka”. Naime, nije tajna da se u strankama među članstvom postigne dogovor da se najviše preferencija uputi prema prvome na listi. Tako je bilo i ovaj put. No, kako članstvo i uža rodbina ipak ne mogu dati prefencijalnih glasova koliko to mogu birači, glasovi koje su osvojili neki od kandidata svakako jesu respektabilni.