Iako još nitko nije uspio proizvesti varalicu u bojama koje odbijaju ribe, ipak je izbor dekora veoma važan za uspjeh u ribolovu umjetnim mamcima. No, odabir nije nimalo lak, osobito izbor najučinkovitijeg dekora, jer o potpunom uspjehu ili neuspjehu varaličarenja odlučuju mnogi čimbenici, većina promjenjivi. Znatno je lakše odabrati dekore koji su manje-više učinkoviti u svim uvjetima i za sve grabljivice.
Iskustva sa svih svjetskih, slanih i slatkih voda kazuju da su bijelo obojene varalice u svim uvjetima među najuočljivijim i najučinkovitijima. Još bolje su se pokazale varalice sedefasto-bijele boje. Te dvije boje emitiraju najzanimljivije svjetlosne valove u usporedbi sa svim drugim prirodnim nijansama koje ribe susreću u okolini, pa je potpuno razumljivo što bijela boja općenito optički najviše otvara apetit većine grabežljivih riba.
Ipak, prosječno najbolji rezultati se postižu s tako obojenim varalicama crvene glave. Crvena, boja krvi, pobuđuje ubilački nagon grabljivica, a koloristički „nered“ redovito uzbuđuje ribe više od jednolične bjeline. Uz to, kontrastno obojene varalice se lakše uočavaju i vide na većim rastojanjima, na većim dubinama i pri većim brzinama potezanja, općenito u lošijim uvjetima vidljivosti.
I crno, žuto ili drugačije obojene glave bijelih varalica daju dobre rezultate, ali samo je crveno-bijeli raspored i njegov provocirajući kontrast čimbenik koji ih svrstava u skupinu najučinkovitijih varalica za lov pendulom i spinanjem. Zanimljivo, znatno su manje učinkovite varalice crvenog tijela i bijele ili sedefaste glave. Nitko ne zna zašto, ali je ta spoznaja potvrđena u cijelom svijetu.
Zbog svega navedenog, svi iole ozbiljniji proizvođači obvezno nude varalice oznake dekora RH (Red Head – Crvena glava). Nekad su se u tom dekoru proizvodili samo teturavci, ali danas sve vrste varalica, od najjeftinijih silikonskih mrdavaca, preko žlica i potezanki do „teškometalaca“-masivnih metalnih.
Testarosa kako tako obojenu varalicu popularno zovu u svijetu ili kod nas Crvenkapica, učinkovita je u lovu varaličarenjem svih morskih grabljivica. U Jadranu za njom osobito luduju ribe iz obitelji skušovki. Od najkrupnije lampuge, preko palamide i plavice, do najmanje skuše.
Obožavaju je i propadnice obitelji bitnica: gof (orhan), lica, strijeljka i vrnut, koji inače uvijek radije napada svjetlije obojene varalice, osobito s kakvim halografskom elementom.
Iz drugih obitelji tim se varalicama love samo pojedine ribe, poput strijeljke, iglice, škarma, ukjate te najcjenjenijeg brancina. I najveće jadranske ribe, tune, iglun i iglan, ali i svi psi veoma se uspješno love „Crvenkapicama“.
Za njima će pohlepno posegnuti i zubatac, pagar, ali i takozvane mirne ribe poput škarpine i pauka.
Zbog svega toga se i na našem dijelu obale Jadrana zamjećuje sve masovnija upotreba tako obojenih varalica, za razliku od ne tako davne prošlosti kada su se one smatrale beskorisnim. Jasno, iznimka je bio lignjolov, u kome je bijeli olovni lignjarić crvene glave oduvijek bio obvezni dio pribora.