Početkom toplog vremena, stvara se jedan zanimljiv fenomen, koji pak rađa neke nove fenomene, koji tako tipično govore o ovome podneblju. Radi se o famoznim cijenama na Stradunu o čemu tako rado izvještavaju mediji, a na što se redovito zapale i Dubrovčani.
Priča je počela okvirno ovako. Gost sjedne u kafić na Stradunu, naruči kafu, iznenadi se cijenom, fotografira račun mobitelom i pošalje ga medijima. "Divljanje cijena", "Pogledajte koliko stoji kava na Stradunu", "Dubrovnik kao Venecija", samo su neki od uzročno-posljedičnih naslova koji tada krase Internet portale budući da je danas vijest i ono što nije vijest, pa tako i da je kafa na Stradunu skuplja od prosjeka.
E, u tom momentu javljaju se Dubrovčani s najtočnijim argumentom na svijetu. Oni, naime, ispravno ukazuju kako deset metara od Straduna kafa košta 8,10 ili 12, a ne 46 kuna i kako Stradun ima svoju cijenu. Argumenti su to kojima se nema što prigovoriti. Dobro, nije baš potreba da bijela kafa košta 46 kuna, skoro 400 posto više nego u drugim dijelovima Grada, ali argumentacija kako Stradun takujinom treba i zaslužiti je postojana.
I, kad bi tu priča stala, sve bi to nekako bilo svakodnevno i normalno, kako već obično bude u svakoj priči gdje akcija vuče reakciju. Ipak, u ovoj priči, radi se o sindromu pokvarene ploče. Skoro pa svaki mjesec nekakva novinarska šuša objavi shodnim za objaviti kako piće na Stradunu košta toliko i toliko, da bi svaki put Dubrovčani nasjeli i da bi ih jednakim žarom uhvatila žuta minuta do te mjere da eto i brane ugostitelje te navode kako cijene trebaju biti još veće.
Novinarstvo je specifična struka, koja u novije vrijeme eto ovisi o klikovima. Istina jest da su to obično pseudo klikovi koji, ironije li, umanjuju utjecaj medija. Lov za klikovima upravo je ono zašto je Dubrovnik postao prepoznatljiv po svojoj skupoći. Jednostavno, Dubrovnik se našao u društvu infantilnih vijesti o Realu i Barceloni, sestrama Kardashian ili savjetima kako ga savršenim oralnim seksom dovesti do vrhunca. Zašto? Zato što donosi klikove, a donosi klikove očito jer takve vijesti izazivaju brojne rasprave.
Tako smo eto na svaku blesavu vijest o cijenama kafe na Stradunu, svjedoci i gorljivim Dubrovčanima, koji se javljaju s, dakle, ispravnim argumentima, ali toliko izlizanima da to rijetko kome više ne ide na živce.
Jednostavno, nije lijepo saznanje da se živi u društvu koje će tako naivno nasjesti na priče oko cijena, dok ispod radara prolaze puno bitnije stvari uz koje je država maćeha prema Dubrovnik. Bilo bi lijepo kad bi svi ti dušobrižni Dubrovčani koje smeta prozivanje o cijenama kafe, i koji u praksi ne brane svoj Grad nego ugostitelje, jednako gorljivo reagirali na odvratne cijene Croatia Airlinesa na liniji Dubrovnik-Zagreb, prometnu nepovezanost, gužve na granicama ili nekadašnju inicijativu da Dubrovnik ne bude središnji dio buduće teritorijalne jedinice.
Zbog svega toga, od iritantnih vijesti o cijeni kafe na Stradunu, iritantniji su samo Dubrovčani koji se svaki put nakače na njih.