Kad fali, čovjek se pokrije po ušima, ispriča. No takva kultura ophođenja sve je rjeđa i u svakodnevnom, a kamoli moli u virtualnom svijetu. Naime, iako je, rekli bi susjedi „promašio ceo fudbal”, konavoski načelnik Božo Lasić (HDZ) na svom Facebook profilu još drži post o srpskoj zastavi. Možda ne zna kako taj post izbrisati, sakriti od pratitelja ili možda misli da je u pravu. Bilo kako bilo, željeni efekt nije postigao. Umjesto ovacija Hrvata u komentarima su se nizale lekcije Srba. Da je nešto naučio post bi odavno maknuo.
Nakon vikenda u kojem su Konavle bile paralizirane radi iznimno sporog postupka biometrijske provjere putnika iz trećih zemalja, nakon što su brojni Konavljani za kaos na cestama i nečinjenje okrivili državne i općinske vlasti pa i samog načelnika, Lasić je valjda misli kako će objavom o zastavi skrenuti pozornost s te teme na ovu posve trivijalnu. Očekivao je da će mu konačno pljeskati.
Mislio je da je i tajming pogodio jer post je objavio na veliki državni praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Zastave, neovisno čije su, obično se vijore na vjetru. Kad se zastava s crkve svetog Ilije u crnogorskom selu Žvinje zaviorila, a vidijela se i iz Konavala, tj. Vitaljine, mora bit da je onoga koji je Lasiću poslao fotografije prethodno dobro opalilo sunce pa mu se prištampala zastava Republike Srbije.
S Oboda, sela u kojem načelnik Lasić stanuje ili Dunava u kojima često boravi, ne vidi se ni Vitaljina ni Žvinje pa ni crkvica, ni Lasiću sporna srpska zastava. Mora bit da mu je sliku zastave i crkvice u crnogorskom selu netko poslao.
Kao podržavatelj otvaranja Muzeja Austrougarske mornarice u tvrđavi na rtu Oštro, zastavu okupatorske Austrougarske bi prepoznao na kilometre. I nije jedini jer brojni Konavljani s koljena na koljeno prenose divljenje tim okupatorima samo zato što su im „donijeli civilizaciju”, probili puteve, izgradili prugu.
Kao okupatori, Srbi su se u Konavlima zadržali znatno manje od Austrijanaca i Mađara, ali su za Domovinskog rata iza sebe ostavljali spaljena i opljačkana sela pa, ipak, Božo Lasić kao stanovnik Konavala, kao načelnik Općine koja svoj dan slavi na obljetnicu oslobođenja Konavala od srbo - crnogorskih agresora, kao autor, izdavač većeg broj radova o dubrovačkoj i konavoskoj povijesti, na kraju krajeva kao nositelj Spomenice Domovinskog rata, kao da ne zna kako izgleda zastava Republike Srbije.
Malo je teško u to povjerovati, ali nije teško prepoznati manipulacije kojima se služi Lasić kada ne navodi o kojoj se to točno „srpskoj zastavi” radi. Naime, zastava na crkvici svetog Ilije u crnogorskom selu Žvinje, koja se vidjela iz Vitaljine bila je zastava Srpske pravoslavne crkve na pravoslavnoj crkvi. I nije prvi put da je postavljena. Vijori se svake godine uoči i nakon 2. kolovoza, odnosno njihove krsne slave. Samo Lasić prošlih godina o tome nije pisao, nije mu valjda trebalo skretati pozornost s vlastitih problema na tuđe.
Naime, Lasić koji ne može riješiti probleme na teritoriju Općine kojoj je načelnik, bavi se teškim i kompliciranim pitanjima u Crnoj Gori jer navodi kako je „činjenica da je upravo srpska zastava izvješena na dan kada Hrvatska slavi svoju pobjedu i odaje počast hrvatskim braniteljima, za mnoge predstavlja nepotrebnu provokaciju koja ne doprinosi izgradnji međusobnog povjerenja”. Piše i kako je „teško ne primijetiti određeni paradoks da se srpska zastava vije na teritoriju Republike Crne Gore, suverene i neovisne države”. To bi bilo jednako tome kao da netko danas – sutra paradoksom nazove vatikanske zastave koje se često vijore u Hrvatskoj uz katoličke blagdane. Čak je to i veći paradoks jer zastava koja se vijorila u Crtnoj Gori samo je i jedino crkvena, a u Hrvatskoj se uz državni blagdan vijore državne zastave druge suverene države, što Vatikan jest, osim što je sjedište katoličke crkve i što njegova zastava ujedno predstavlja i crkvu.
Inače, nerijetko se u Crnoj Gori ispred crkava SPC-a mogu vidjeti njihove crkvene zastave. Republika Crna Gora i SPC već dugo godina imaju kompleksne odnose koji su se posebno zaoštrili nakon što je tadašnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović potaknuo, a Skupština krajem prosinca 2019. usvojila zakon koji je predviđao prelazak crkvene u državno vlasništvo.
Zakon, koji je Đukanović u konačnici i potpisao, nije proveden. Nakon izbora na kojima je DPS izgubio vlast, tadašnji premijer Dritan Abazović pitanje imovine SPC-a u Crnoj Gori uredio je Temeljnim ugovorom. Potpisavši ga u kolovozu 2022. u Podgorici sa srpskim patrijarhom Porfirijem, Crna Gora zajamčila je nepovredivost prava vlasništva SPC-a nad manastirima, crkvama i pripadajućim nekretninama na svom teritoriju.
Inače, u neovisnoj Kraljevini Crnoj Gori, prema Općem imovinskom zakoniku iz 1888. tadašnja autokefalna Crnogorska crkva imala je pravo korištenja i upravljanja imovinom, ali je njezin vlasnik bila država. Kasnije dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića Crnogorska crkva je ukinuta i integrirana u Srpsku pravoslavnu crkvu, a sva imovina i povijesni manastiri prešli su na upravljanje novouspostavljenim eparhijama SPC-a u Crnoj Gori.
Što je njihovo, a što od SPC- a i gdje će se koja zastava vijoriti, to pitanje neka rješavaju vlasti u susjednoj Crnoj Gori. Konavoski načelnik Lasić tim se problemom svakako ne bi trebao zamarati.
Inače, kako i prije, tako i danas 31. godinu nakon Domovinskog rata, nemali broj Konavljana svakodnevno odlazi u Igalo, u Herceg Novi, Kotor, dok se veliki broj Crnogoraca i Srba iz Crne Gore svakodnevno kupaju i šetaju po Prevlaci te organiziranim turama dolaze u shopping u susjednu Općinu Župu dubrovačku. Ako su se ljudi pomirili, ako su Hrvati, kao uzorni vjernici oprostili, ali nisu zaboravili, tko je Božo Lasić da lažnim objavama ljude dijeli i zavađa?!
Ako se uzme u obzir da je on političar u problemu pa se pokušao izvaditi preko zastave koju smatra provokacijom, tada stvari postaju jasnije. Od njega, kao političara koji je na Dan kad je Hrvatska slavila svoju najveću vojnu pobjedu u operaciji „Oluja”, pokušao raspirivanjem mržnje, poniziti pobjednike, gori su samo novinari koji su stavljali naslove koji su namjerno aludirali kao da je netko izvjesti zastavu Republike Srbije, čak ne ni SPC-a, na području Konavala. Sve za to da im polupismena svjetina koja ne dopre dalje od naslova komentira i plješće.
Političari mogu biti zločesti i prevrtljivi, mogu za svoje dnevno – političke koristi obmanjivati narod, koji će ih kazniti ili ne, ali novinari to ne bi smjeli raditi.