Od početka civilizacije iznimno važna za čovjeka, iako joj je prvotna svrha odavno izgubljena pronalaskom novih materijala, koža ipak nije izgubila na važnosti. Naprotiv, našla je primjenu u gotovo svim industrijama, a s krznom je u modi stekla status luksuznog dobra. No, iako se može iskoristiti kao i od bilo kojih životinja, riblja koža trenutačno čini samo manje od jedan posto globalne prodaje kože, a veliki dio nje se baci natrag u mora i oceana ili se prenamjeni u stočnu hranu ili gnojivo.
Svježa i sušena riblja koža imale su uporabnu važnost u najstarijim autohtonim ribarskim zajednicama, kako morskim tako i riječnim. Riblja koža bila je osobito često korišten materijal u kulturama hladnih regija svijeta gdje se obično rabila za izradu cipela, torbi i jakni zbog svoje čvrstoće i vodootpornosti. Tradicionalno cipele izrađene od štavljene kože atlantskog vuka bile su toliko uobičajene na Islandu da se udaljenost često mjerila brojem pari cipela od riblje kože koje su bile potrebne za završetak putovanja. Cipele su se još uvijek izrađivale od riblje kože u skandinavskim zemljama sve do Drugog svjetskog rata, a riblja koža se nedavno pomalo vraća s markama visoke mode koji je sada koriste za cipele, odjeću i torbice. Neke od drugih upotreba diljem svijeta uključuju kožu za Darbouka bubnjeve u sjevernoj Africi i obloge ručke od kože nekih vrsta raža na japanskim alatima za rezanje i katanama.
U 20. stoljeću praksa štavljenja riblje kože i izrada proizvoda od nje skoro je pala je u zaborav, a velik dio povijesti upotrebe riblje kože je nepoznat jer se arheološki slabo čuva. No, odnedavno su počele promjene. U 2018. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda promovirala je riblju kožu kao dio svoje inicijative Blue Growth kako bi podržala ribarske zajednice diljem svijeta. Od tada je riblja koža sve prisutnija u proizvodima vodećih brendova visoke mode, sportske opreme, presvlaka automobila i zrakoplova, ali i dijelova strojeva.
Riblja koža prerađena na suvremene načine zapravo je rani oblik „Gore – Texa” danas najkvalitetnije vodootporne, a prozračne tkanine. Vodootporna je, tekstura joj je ljuskava, podsjeća na zmijsku kožu, bez mirisa po ribi. Tanka je, ali je zapravo devet puta jača od janjeće i goveđe kože slične debljine zbog ukrštenih vlakana, a ne paralelnih koja prolaze preko janjeće ili kravlje kože.
O upotrebi riblje kože u našim krajevima vrlo malo se zna. Poznato je da su drvodjelci i ribari kožu morskog psa modrulja koristili kao brusni materijal te da su se od nje izrađivale varalice za ribolov. Varalice su se izrađivale od više vrsta riba, primjerice od kožice lice teške jedan do dva kilograma za lov ukjate, polande i drugih malih te srednjih grabljivica. Varalica izrađena od kožice velike tamne ukjate iz luke najučinkovitija je za lov samih ukjata te lokarde, dok su se od kožice pauka žutca dugačkog oko 40 cm pravi najbolja varalica za lov polande, učinkovite i u lovu pendulom brojnih drugih grabljivica. Ipak, najučinkovitije, najelastičnije i najjače varalice su se pravile od smuduta, najbolje dužine 50 do 60 cm.