Za svaku od tridesetak vrsti lignji koje žive u morima oko njihovih otoka, Japanci su izmislili barem jednu najprikladniju tehniku lova i način kompletiranja pribora za nju. Većina tih tehnika djelotvorne su i u Jadranu, ali i nepoznate našim ribarima poput one koju nazivaju „omo“ tehnikom.
Ova tehnika je namijenjena lovu iz plovila dalekim odbacivanjem varalice na većim dubinama i u jačem kurentu. Osim toga, s njom se najbrže pronalaze lignje jer omogućava najdetaljnije i najbrže pretraživanja lovnog područja, kako po površini tako i po dubini bez da se mijenja pozicija plovila ili ono prepusti kurentu.
Crtež Obamarig
„Omo“ je varijanta „spinning“, tehnike odbacivanja i horizontalnog privlačenja varalice. Od svih ostalih varijanti te tehnike, ali i tehnika lova oliganja, ova se najviše razlikuje po konstrukciji završnjaka. Za razliku od klasične „spining“ tehnike lova gdje se koriste i „wobler“ teturave, varalice s uranjajućom pločicom, u „omo“ tehnici se koristi samo sporo toneće „egi“, varalica oblika kozice s otežanjem ispod prednjeg dijela. Varalica se postavlja na kraj završnjaka, a ispred nje je uteg, najbolje što izduženiji kako bi što teže zapinjao.
Odabir veličine varalice ovisi o veličini lignji u lovnom području. Na Jadranu se najviše koriste varalice veličine 1.5 do 2,5. Najbolje rješenje su varalice klase „S“, one koje jedan metar propadaju od 8,5 do 16,5 sekundi.
Ovisno o veličini, zapravo težini varalice, bira se olovnica. Naime, ona mora biti teža od varalice kao bi sistem potezale k dnu i tako omogućavala optimalnu akciju varalice. U pravilu, koriste se olovnice teške 15 do 40 grama.
Olovnica se postavlja na početak, a varalica na završnjak, zapravo privez, dužine 1 do 1,5 metar najbolje napravljen od „FC“, fluorougljilne strune jačine oko 4,5 kg (10 libri). Osnovna struna, pak, mora biti malo jača, oko 5,5 kg (12 libri), najbolje od višenitke oznake “PE0.6“ ili „PE0.8“.
Strunu je najbolje namotati na kalem „spinning“ role veličine 2500 do 4000, a nju je najbolje montirati na „spinning“ štap dužine oko 210 cm te težine bacanja 15 do 50 grama.
Spoj osnovne strune i završnjaka najbolje je ostvariti trostrukom vrtilicom s dvije kopče, od koja jedna služi za montažu olovnice. Kopču, još bolje s vrtilicom, dobro je staviti i na kraj završnjaka za brzu montažu varalice. Nosivost kopči i vrtilica mora biti barem 5 kilograma.
Opisanim priborom iz usidrenog ili plovila prepuštenog struji mora lovi se načinom prikazanim na crtežu. Prvo ga treba odbacivati u raznim smjerovima kako bi se pretražilo veće lovno područje. Po odbacivanju olovnica će u okomitom položaju pribor potezati k dnu dok će varalica lelujati i biti meta napada oliganja.
Ako napad izostane dok tone, kad dospije do dna pribor treba nekoliko puta trznuti visokim podizanjem vrha štapa pa zastati u donjem položaju i pričekati da varalica polako potone. Potom treba namotati malo strune pa ponoviti trzanje sve dok se pribor ne dovuče pod plovilo.