Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek poručila je iz Vukovara kako je prioritet njezina ministarstva osigurati ravnomjerni kulturni razvoj te da svi građani u svim područjima Hrvatske mogu sudjelovati u kulturnom životu.
Osim toga, u kontekstu stanja u Vukovaru rekla je i kako "kultura može biti pokretač razvoja”, što se očito može preslikati i na cijelu Hrvatsku. No, zar se građanima ne može poručiti ništa drugo osim deklarativna izjava o ravnomjernim razvojima i kulturi kao pokretaču razvoja?
Ministrica Obuljen Koržinek osvježenje je u Vladi RH, odnosno u Ministarstvu kulture. Zlatka Hasanbegovića ne treba podcjenjivati u kontekstu njegove naobrazbe ili samih tehničkih vrednota, no potreba njegovog opstanka postalo je goruće pitanje isturenog odjeljenja umobolnice Vrapče. U tom kontekstu, imenovanje Obuljen Koržinek, koja uostalom djeluje temeljito i organizirano, treba pozdraviti te ono značajno podiže ugled Ministarstvu pa i državi.
Ipak, izjave kakve je dala, a koje uporište imaju u frazicama i frazetinama, priliče voditelju ili voditeljici nekakve lokalne nevladine organizacije koja bi mijenjala svijet, a ne ministrici.
Što je uopće ravnomjerni razvoj? On je ništa drugo nego utopija, budući da ga je nemoguće ostvariti. Značilo bi to da bi recimo Vinkovci ili Mrduša Donja trebali biti jednako razvijeni poput Dubrovnika što je u praksi nemoguće. Snaga kulture ne očituje se u praznim riječima, pa čak niti u nastojanjima nego se uzgaja godinama i stoljećima, s težnjom da taj kulturni pupoljak jednom postaje jarko crveni cvijet.
Kultura kao pokretač razvoja? Neizvedivo. Nekoć je to bilo recimo moguće. Primjer Dubrovačkih ljetnih igara koje su i oformljene kao središnji ljetni događaj koji bi privukao goste pa samim tim osnažio i razvoj govori o tome. Danas, Festival može biti u listopadu, a može se i ukinuti, a srpanj bi imao jednako gostiju. Osim toga, gdje bi Igre mogle naići na plodno tlo kao u Dubrovniku? Govori to i o ravnomjernom razvoju. Sve su to banalni primjeri koji tek navlaš dodiruju problematiku, ali opet dovoljno govori o konkretnim pokretačima razvoja u 2017. godini.
Bitno je tu i naglasiti da se evo recimo samo u Gradu Dubrovniku nijedna kulturna institucija nije u stanju financirati iz vlastitih sredstava već uvijek ovisi o proračunima, kako lokalnim tako i državnim.
I nije tu ništa nužno loše, ali kazuje kako kultura ne može biti pokretač razvoja. Barem ne u Hrvatskoj.
Zato, ministrici Nini Obuljen Koržinek bolje bi bilo da utopističke izjave ostavi onima koji su po svojoj prirodi talentirani za palamuđenje o neostvarivome, a da se prihvati malo konkretnijeg i održivijeg promišljanja o kulturi.