Ovi vrući ljetni dani sigurno nisu najbolje vrijeme za ribanje, ali je pravo vrijeme za one kojima se kompletna ribolovna aktivnost svodi na ljetne mjeseca ili još kraće, na dane godišnjeg odmora i ljetovanja na moru. Većina njih lovi ometcem s obale i zadovoljava se bilo kakvim ulovom. Oni barem malo ambicioznijima preporučujemo da pokušaju ciljano loviti arbune. Naime, on je jedna od kulinarski i sportski najcjenjenijih, svuda prisutnih te najbrojnijih riba u Jadranu, a dobro se lovi praktično cijele godine.
Arbun se zadržava na svim dubinama, najčešće između 10 i 60 metara, ako je dno ljušturasto, pjeskovito ili mješovito. Rjeđe se lovi na kamenitom, a najviše na dnu obraslo algama „perjastih” listova,
Sve do rujna najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka. No, najčešće, ne jede stalno. Halapljivo guta sat, dva, a zatim pauzira, od jednog do tri sata, pa ponovo navali na hranu. Tada će uzeti skoro svaki mamac pa s dobro odabranim i na dobroj poziciji u kratko vrijeme može se uloviti i nekoliko kilograma ove kvalitetne i cijenjene bijele ribe.
Loviti je najbolje sa svježim mamcima. Najučinkovitiji su komadi velikog crva i golog štrcaljca (bibija), ali su oni skupi. Zato je puno bolje loviti dostupnijim i jeftinijim mamcima poput raka samca, kozice, komadića srđele, lignje, sipice...
Najjeftiniji i najpristupačniji i među najučinkovitijim mamcima jeste meso mušule, odnosno dagnje. No, treba znati da ti i ostali mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima, pa je u ribolov dobro ponijeti barem dvije vrste mamaca.
Arbun hranu traži na samom dnu, rjeđe malo poviše njega. Zato pribor za njegov lov treba kompletirati tako da udice drži na ili neposredno poviše dna.
Pribor može biti kompletiran kao za lov ovrate (orade), s kliznom olovnicom poviše jedne udice. Međutim, puno je bolje, osobito ako se lovi na čistom terenu, rabiti pribor kojim se može loviti i iz plovila. Kompletira se tako da se na osnovnu najlonsku strunu promjera 0,25 do 0,30 mm preko vrtilice nadoveže završnjak koga čini pola metra dugi predvez od najlona promjera 0,20 mm te „brk“- dva priveza (primule, pjoka) izrađenog od jednog komada najlona debljine kao i predvez ili malo manje. Dužina predveza treba biti oko pedalj, a najbolje je ako su nejednako dugi. Njihov spoj s predvezom najbolje je izvesti dvostrukom petljom. Ovako kompletiran pribor dodatno opteretiti je najbolje pomoću fiksne olovnice postavljenom neposredno poviše vrtilice. Težina olovnice treba biti 5-10 grama, jer se lovi na malim dubinama.
Najbrojniji ulovi se postižu udicom širine luka 5 do 8, a kad se očekuju krupniji primjerci na pribor je najbolje montirati nešto veće, udice širine 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“.
Malo gdje se arbuni toliko približe kopnu da se s njega mogu loviti „preko prsta“. Zato je najbolje koristiti štap s rolom. Najprikladniji su štapovi za lov ometcem („beach“) ili nešto dužim bacanjem („beach ledgering“), a poslužiti mogu i oni namijenjeni lovu vrlo dalekim bacanjem („surfcasting“).
Ti se štapovi nude u dužinama od 2,5 do 4,0 i više metara Preporučljivo je koristiti duže, one oko 4,0 m. Na „surfcasting“ štapu treba biti isto takva rola, koja je dobrodošla i na druga dva štapa, iako se za lov kratkim bacanjem može rabiti i univerzalna rola. No, bez obzira kojoj vrsti pripadali, štap i rola ne moraju biti jaki nego su dovoljni i lagani, ali štapovi moraju imati iznimno osjetljive vrhove. Dobro je ako rola ima slobodni hod kalema, jer umjesto arbuna može zagristi ovrata.
S obale se arbuni love čekanjem. Mamce treba odbaciti što dalje, najbolje na kakvu oazu pijeska ili šljunka u polju algi, gdje arbuni traže crviće i račiće. Da bi se to postiglo potrebno je dobro poznavati teren jer arbuni obično ne zahvaćaju veliku površinu. Kada olovnica dotakne dno, najlon treba lagano zategnuti i uključiti slobodni hod kalema, ako ga rola ima. Ako su u blizini, arbuni će brzo prići mamcima. Sitniji će ih dugo čupkati, a krupniji će nakon što probaju odmah uzeti ponuđeno i povući pribor.
Kontra, zbog veće dužine strune, treba biti snažna i odlična. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i žurbe, jer arbun dosta teško spada iako do zadnjeg trena stalno treperenjem nastoje osloboditi se udice. Ako, pak, ne grizu, poslije kratkog čekanja pribor treba premjestiti barem malo dalje.
Uspješnost ribolova arbuna znatno se može poboljšati primamljivanjem. Primama se može praviti od svih poznatih mamamca, ali je najjeftinije rabiti samljevene ježince i školjke skupljene uz obalu.
S arbunom veoma često obitavaju i pauci čiji je ubod bodlje leđnog i škržnih peraja veoma bolan. Zato je neophodan oprez, posebice manje iskusnih ribiča koji ne razlikuju ponašanje arbuna i pauka na udici.