Sada, dok temperature mora postižu najviše godišnje vrijednosti, nerealno je očekivati dobre udičarske ulove, posebice danju i blizu obale. Danju, kad je vidljivost iznimno dobra, ribe smanjuju i aktivnost, a većina njih najintenzivnije se kreću i hrane noću po mjesečini. Među njima lukavošću, oprezom, ali i halapljivošću te brojnošću izdvaja se ukjata. Ona se po mjesečini može loviti brojnim tehnikama.
Ukjate su prisutne gotovo svuda u Jadranu, u priobalnom moru i oko podvodnih uzvisina posebice onih s kamenitim vrhovima i padinama obraslim visokom travom. U toplijem dijelu godine najčešće se zadržavaju nad dnom 5 do 25 metara ispod površine, ovisno o terenu, dobu dana te temperaturi mora. Nikada nisu na samom dnu, nego između njega i površine, često i neposredno pod njom, ako tu ima hrane. Za mjesto lova najbolje je odabrati područje sa stjenovitim dnom ili ono s promjenjivim dubinama. Plovilo mora biti usidreno u blizini prijelaza kamenitog u mekše dno, najbolje na vrhu uzvisine, na dubini od 18 do 25 metara.
Za uspjeh u noćnom lovu ukjate stanje mora nije presudno, ali je idealno malo valovito. Takvo more i ma koliko jaka mjesečina uvijek daju dobre rezultate, ne samo u lovu ukjate nego i gurmanski, ali i sportski manje cijenjene ribe poput širuna, vrnuta te plavice, koje se često umjesto ukjate love. A što mjesec jače sjaji jače su i morske struje, kurenti, koji također pridonose uspješnom lovu te ribe.
Kurenat, međutim, može odnijeti plovilo izvan zone uspješnog ribolova pa je kvalitetno sidrenje preduvjet uspješnosti. Skoro je nemoguće uspješno sidriti samo s jednim sidrom pa je najbolje to uraditi s dva sidra, po pramcu i krmi plovila. Usidriti se treba tako da kurenat udara po boku plovila, a idealno je ako i vjetar ima isti smjer.
A kako bi se izbjeglo da ukjate u potrazi za hranom otplove izvan zone ribolova potrebno je primamljivati. Najbolje je u lovnu zonu doći prije ribolova kako bi se pola sata do sat vremena prije sumraka primamljivalo. Mamiti treba na dva načina: drobljenjem zamrznutih srdela u kanti s morskom vodom te bacanjem u more malo po malo, u određenim istim razmacima. Istovremeno cijele srdele u mrežnoj vreći treba spustiti preko boka plovila, ne posve uronjen, tako da kretanje plovila uzrokuje njihovo kidanje i raspoređivanje u moru.
Loviti treba obavljati priborom na čijoj su osnovnoj struni olovnica od 10 do 20 grama te plovak sa svijetlećom ampulom. Uloga plovka je naravno da nosi sistem u kurentu te da signalizira uzimanje mamca. Preko kopče na osnovnu strunu treba biti spojen privez dužine 30 do 50 cm. No, za slučaj da se riba ne približi dovoljno površini dobro je imati i kakav rezervni privez (primulu, pjok) veće dužine, odnosno koristiti klizni plovak koji će omogućiti da se mamac ponudi na dubini gdje su ribe, bez ograničenja. Međutim, ne treba pretjerivati s dubinom lova jer se ovaj ribolov temelji na svjetlu Mjeseca čiji utjecaj ne prodire dublje od 10 do 15 m.
Ribolov će se u početku odvijati na udaljenosti od 15 do 20 metara od plovila, tako da se mamac prepusti kurentu, a zatim svakim novim puštanjem valja smanjivati tu razdaljinu jer će se privučene primamom ukjate i ostale ribe približavati plovilu sve dok se praktički ne skupe ispod njega.
Kao mamac je najbolje koristi srdelu bez glave nadjenutu na dvije „Crystal“ udice širine 5 do 8, najviše 10 mm, ili malu trokraku. Zadnja udica ili sama trokraka trebaju biti skriveni na širem kraju mamca.
Loviti se može „preko prsta“ ili s rolom i štapom, najbolje dužine 2,1 do 2,7 mm brze akcije. Za lov „preko prsta“ pribor treba izraditi od najlona deblji od 0,20 do 0,25 mm, a štapom od 0,15 do 0,18 mm.