Županija dubrovačko-neretvanska ustupit će stan Općoj bolnici Dubrovnik. Naime, na Županijskoj skupštini DNŽ, koja će se održati u petak, naći će se Prijedlog odluke o ustupanju na korištenje stana u vlasništvu Dubrovačko-neretvanske županije.
Radi se o stanu u Ulici Frana Supila 51, površine 55 metara kvadratnih. Kako se navodi u aktu ove točke "stan je prije par godina adaptiran".
"Temeljem odluka Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije , u nekoliko navrata je pokušana prodaja navedenog stana putem natječaja, ali prodaja nije realizirana jer nije bilo interesa za kupnju. Ova Županija kao osnivač Opće bolnice Dubrovnik upoznata je s problemom nedostatka liječničkog osoblja u ustanovi. Nastojeći bar djelomično pomoći u rješavanju ovog problema, predlaže se predmetni stan ustupiti na korištenje bez naknade." - stoji u aktu, u kojemu se još navodi i kako se stan ustupa na rok od pet godina.
Podsjeća ovo na situaciju kad su iz gradske uprave u siječnju ustupili stan Sveučilištu u Dubrovniku, no Županija je osnivač OB Dubrovnik i u tom smislu ova odluka ima smisla jer dužnost Županije je osigurati što bolju zdravstvenu skrb. U tu ruku odluka je logična.
No, gledajući stvari iz nekog, amo ga nazvati, moralnog ugla, ponovo se događa da se čine socijalni slučajevi od onih koji to nisu. Ne tako davno objelodanjeno je kako je jedan liječnik u mirovini za pet radnih dana u tjednu u OB Dubrovnik dobio naknadu u iznosu od 8677 kuna, uvećanu za sve poreze, prireze i doprinos.
Naravno da nisu toliko plaćeni svi vanjski liječnici OB Dubrovnik, ali i oni koji nisu toliko plaćeni, imaju višestruko veću plaću od hrvatskog prosjeka. Neupitno je da liječnici zaslužuju svoje visoke plaće, bilo bi lijepo da su one i veće kad bi država bila jedno sretnije mjesto, ali je neupitno i da su novci koje im isplaćuje OB Dubrovnik dovoljni za unajmiti stan, a da pritom ne ugroze svoje egzistencijalno pitanje.
Uopće, to potenciranje da sveučilišnim profesorima ili liječnicima lokalna ili regionalna samouprava osigura stambene prostore ne nalazi svoja logička uporišta. Ako doktor ima mjesečnu plaću od 13 do 17 tisuća kuna, onda mu valjda ne bi trebalo biti teško niti iznajmiti stan, bez da se isto to stipendira od strane vlasti.
No, živimo i u državi gdje sabornici uživaju popust na čaj, dok građani žive ispod svih europskih standarda. Odnosno, u državi gdje je s jedne strane jad bogate trpeze sa svim delicijama na raznim domjencima, s uzvanicima koje će mahom uskoro biti lakše preskočiti nego zaobići, a neposredno s druge strane jad kontejnera za smeće kao najizvjesnijim opskrbnim centrima prevarenom narodu.
Argument kako doktorske radne snage nedostaje jest postojan, ali dok samo zdravstvo ne ozdravi pametnim planiranjem, dodjeljivanjem stanova krpa se rupa bez dna. Uostalom, od nedostatka liječničke radne snage stravičniji je podatak kako prema nekim istraživanjima u RH već ima između deset i 15 tisuća ljudi bez krova nad glavom, onih koji dakle spavaju u podrumima, pustim objektima, štalama i na javnim mjestima.
Ovako, davajući mukte sređen stan na Pločama onima koji imaju, dok je ogroman problem stambeno zbrinjavanje onih koji nemaju, jaz se produbljuje te se radi pogrešna selekcija. Uz koju jednostavno prioritet ispada osigurati bolje životne uvjete onima bogatijim od prosjeka.