Sinoć se na Stradunu održala jedna od onih zabava kafića Cele i La Bodega, što se u sezoni održe „svako nekoliko“, a koja je trajala do kasno u noć. Zabave su to uz koje bi Dubrovnik trebao imati kao dobar noćni život, no to je prije svega u nesrazmjer između želja i mogućnosti. Jer sve je u okolnostima. S jedne strane tu je potreba za takvim događanjima u turističkom Dubrovniku, a s druge strane potreba stanovnika povijesne jezgre za njihovim mirom.
Recipročno-uzročna veza, koja svoje korijene ima i u licemjerju jer što više raste broj onih koji osjećaju blagodati turističkog razvoja, to se ima biti povećava i njihovo nezadovoljstvo uvjetima života u Gradu. Čaša je to koja se stalno nadolijeva jer stvar iz sezone u sezonu sve više izmiče kontroli. No, turističke zakonitosti imaju svoje krute okove, turizam smo htjeli mi sami, ili netko drugi umjesto nas i sad ga valja živjeti pa i onda kad stvari krenu drugačije nego što se planiralo.
[youtube url="https://youtu.be/KLylNGX-594"]
U tom kontekstu, ove zabave nisu nepotrebne, kad je Grad pun gostiju, onda ponudu treba prošiti izvan okvira sladoleda i smrznutih oliganja. No, ono što u priči može smetati je jedna druga činjenica, koja proizlazi tako iz političkih sfera.
Naime, sinoćnja zabava trajala je do iza 1 sat ujutro, dok su drugi ugostitelji svoju muziku morali ugasiti već u 23.30 sati. U protivnom, suočili bi se s komunalnim redarima, policijom i kaznama. Odredba je to gradonačelnika Mata Frankovića koji vjeruje da su turističke zakonitosti u restrikcijama te smatra da se iste moraju poštivati, usprkos gubicima koje izazivaju. A očito smatra Franković i da je tu najvažnije poštivanje javnog reda i mira kroz ograničenja lokalima.
No ipak, nisu sinoć Cele i La Bodega odlučili održati zabavu onako "na svoju ruku". Ista je danima reklamirana na Facebooku, pisalo je tu da će trajati i do jutarnjih sata, pa je logično da su imali potrebne dozvole, tj. da su dobili Frankovićevo dopuštenje. Koje on, dakle, u posebnim okolnostima ima pravo izdati, o čemu je bilo riječi i na prošloj sjednici Gradskog vijeća.
No, isti taj Franković na sastanku s ugostiteljima spominjao je kako ga je lani muzika kod Orlandovog stupa imala odnijeti koliko je bila bučna. Kazivao je on o tome kroz prizmu ove zabave, očito smatrajući to nečim negativnim. Ali, nije ga to spriječilo da dozvoli ponovno održavanje ovakve zabave.
Nameću se tu i pitanja zašto baš Cele i La Bodega imaju privilegiju za ovakva dopuštenja, zašto isto pravo ne može uživati i ugostitelj iz neke od gradskih ulica, već on gašenjem muzike zapravo u 23.30 sati kafić slobodno može zatvoriti? Pritom, neki se i kažnjavaju oduzimanjem javne površine zbog odlaganja riblje glave na odlagalište otpada, iako je tu odgovornost na Čistoći koja tu problematiku godina ne zna riješiti, dok se evo drugima daju dozvole da bi mogli održavati svoje bučne zabave.
Ispada tako da Franković bira kome će se izaći ususret, a kome neće. Cinik bi mogao primijetiti i da je tu stvar možda u političkoj pripadnosti vlasnika Cele... U svakom slučaju, pitanje potrebitosti ovakvih zabava uvijek će raslojavati građane, dojam je da su argumenti onih koji su za ovakve događanje, ali i oni koji su protiv, jednako postojani. Ali istovremeno, ono što je jasno je da bi barem gradska uprava trebala imati jednake kriterije prema svima, a ne jedno govoriti, a drugo provoditi.