Proljeće je kalendarski počelo, ali je lošije vrijeme malo odgodilo značajnije podizanje temperature mora, što će za posljedicu imati nešto kasniji prilazak obali i površini mnogih riba. Zahlađenje, međutim, nije spriječilo velika jata širuna da se pridruže iglicama u srednjim slojevima priobalnog mora. Kad se u svibnju širuni malo odmaknu od obale, na dohvat ometca će se primaknuti jata vrnuta, a tu će se naći i lokarde ili plavice. Tako će sportski ribolovci u dužem predstojećem periodu imati prigodu s obale loviti te tri vrlo agresivne male grabljivice.
Takav lov „plavog trija“ može biti vrlo uspješan. Najbolje ga je obavljati s vanjskih strana lukobrana te prirodnih i umjetnih rtova, jer su s tih pozicija te ribe najlakše dohvatljive.
Uvijek u potrazi za hranom, širuni, lokarde i vrnuti su ipak najaktivniji tijekom prvih jutarnjih te od kasnih popodnevnih sati do zalaska sunca. Ako slučajno nisu gladne u sumrak, sigurno će se dobro loviti noću, do ponoći. Tada ih je najbolje potražiti u području kakvog obalnog svjetla, ali ne u središtu, nego na rubu osvjetljenog prostora. Posebno će se uspješno loviti u vrijeme plime. Što se pak, stanja mora tiče, najviše im godi tiha ili tek namreškana površina, dok će u kurentu slabije jesti nego u mirnoj vodi. Po uzburkanom moru vrnuti će biti aktivniji od širuna.
U predstojećem periodu ove je ribe moguće loviti i ometcem na kome je prirodni mamac. Međutim, iznimno rijetko „preko prsta“, jer se vrlo rijetko posve primaknu kopnu. Zato sve treba namontirati na štap s rolom. Dovoljna je i mala, ali barem srednje brza rola. Štap mora biti barem srednje dužine, ali je bolje koristiti one dužine do 4,5 m. Iako se može loviti vitkim, ali brzim „bolonjezom“, prednost treba dati štapu srednje ili čak sporije akcije, onom namijenjenom vrlo dalekom bacanju, tzv. surfcasting štapu. Na njega treba biti montirana barem srednje velika rola.
Bez obzira koji se štap i rola koristili, na njih treba montirati osnovnu strunu od najlona, debljine 0,15 do 0,20, odnosno 0,25 mm kada se pretežito love krupniji vrnuti. Na nju se, obvezno preko vrtilice, mogu postaviti završnjaci različitih konstrukcija, ovisno o načinu i dubini lova. Ipak, kako bi se spriječilo zaplitanje pribora pri odbacivanju, najbolje je loviti s najjednostavnijim završnjakom, onaj koga čini samo privez, primula (pjok), i udica. Privez treba biti dugačak jedan metar i neznatno tanji od osnovne strune. Na njegovu sredinu treba postaviti fiksnu olovnicu težine ne veće od 10 do 20 grama.
Kako bi mamac bio što duže „na pola dna“, odnosno u vidokrugu riba, neophodan je plovak. Postaviti ga treba na osnovnu strunu, najbolje fiksirati. Oblik mu ovisi o stanju mora, ali je ovalni univerzalan za sve uvjete mora pri kojima se love vrnuti i širuni. Nosivost mu mora biti barem malo veća od težine olovnice na priboru.
Što se, pak, tiče udice, najprikladnijim su se pokazale one koje su najučinkovitije u lovu uz obalu, znači one oblika „Crystal“. Love li se pretežito širuni i plavice treba koristiti udicu širine luka 5 do 7, a ako veći dio plijena čine vrnuti, bolje je loviti nešto većim, širine luka 7 do 11 mm.
Vječito gladne, ove će ribe prihvatiti brojne mamce poput kruha, pastela, komad srdele, gavuna, mušule, gambora… Ipak, kad je mamac potrebno daleko odbaciti, najbolje je koristiti krakove liganja izrezane na komade duge 4 do 5 cm. Ništa slabiji nisu ni fileti izrezani s boka širuna, najbolje s mjesta gdje se bočna linija dvaput savija. Kraci i fileti se mamče tako da se udica provuče blizu jednog, a centimetar i pol ispod drugog kraja mamca.
Mamac treba odbaciti što dalje ili tamo gdje se zna da su ribe i čekati da ga one pokupe u prvom metru dubine. Ako se to ne dogodi, iz faze čekanja treba prijeći u fazu izazivanja riba. Svakih pet, šest sekundi valja dva, tri puta lagano podići vrh štapa pa namotati malo strune. Ako su u blizini, „plavi trio“ će se odlučno baciti na lelujavi mamac. Vrnut, bez obzira na veličinu, udara snažnije i brže „šija“, bježi u stranu, od širuna i lokarde. Kontra ne treba biti jaka, osobito kad se ulovi širun, jer se on najčešće kači za mekanu opnu između usana. Unatoč tome, plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i bez žurbe i trzanja.
Po uzburkanom moru vrnuti i širun su malo dalje od površine, ali rijetko ispod metar i pol. Tada ih je dobro primamljivanjem dovesti pod površinu. Zapravo, te je ribe dobro primamljivati stalno, jer one znaju iznenada, tko zna zašto, otploviti iz zone ribolova. Primama se može praviti od svih mamaca, ali najbolje ju je izraditi od starog kruha i samljevenih svježih ili usoljenih srdela. Za cjelodnevni lov potrebno je skoro pet kilograma primame.
Primama se mora raspadati čim dotakne površinu što znači da mora biti u dosta rijetkom stanju, a takvog ga je teško daleko odbaciti, a da se ne raspe već u zraku, što nije dobro jer se tako nepotrebno širi područje zadržavanja riba. Zato je kuglice primame najbolje odbacivati specijalnim praćkama i cjevastim pomagalima, tzv. kobrama.