Možda se to i ne čini tako značajnim u Gradu koji jest, ruku na srce okrenut profitu, ali tužna je svakodnevna slika dubrovačke kritike postojećemu. Govori o tome i jučerašnji takozvani piknik za građane, nekakav prosvjed, koji je održan na Banjama zbog koncesionara čiji zaštitari navodno kupačima pregledavaju stvari na ulasku na ovu plažu.
Unatoč tome što je ovaj mini prosvjed bio čudnog narativa, bez jasno znanog organizatora, gledajući širu sliku, nije niti važno tko je tu u pravu, odnosno je li koncesionar tako malo privlačan kako se vjerovalo svih ovih dana ili je pak toliko idealan, kakvim se to u subotu ujutro nastojalo prikazati. Dakle, svrhu na stranu, poanta je tek u svima onima koji su rekli doći, a nisu došli.
Putem Facebooka najavilo se kako će doći 237 ljudi, a njih 422 izrazilo je svoj interes za dolaskom. Ukupno radi se o brojci od 659 ljudi. Sve koji su došli, u jutarnjim dočekale su tri bakice, simpatično oboružane Cedevitom, nekakvim pecivima, valjda kao mamcem za zaštitare, kako bi vidjele hoće li im to biti i oduzeto. Jasno, nije problem u tim bakicama, neka su bile i dobro da su bile, problem je u svima onima koji nisu bili, a kojima je toliko stalo za poštenjem, poštivanjem pravila i ostalih regula.
Dobro, bila je tu ekipa iz Udruge Nade Zanze, bili su tu i oni standardni "aktivisti", odnosno političari, kojima je prosvjedovanje praktički profesionalna deformacija, u popodnevnim satima došle su i obitelji za djecom, koji su se okupali, pojeli sendvič... Ali, tko je došao organizirano, skupno da artikulira svoje mišljenje o komercijalizaciji obale, uputi kritiku društvu? Dakle, netko kome nije samo fora eto doći sa šugamanom, netko tko ne pripada političkim opcijama, a opet dovoljno star da mu iskustvo godina može objasniti razloge dolaska, a dovoljno mlad da još uvijek ima želju za mijenjanjem svijeta?
Teško je u Dubrovniku 2017. očekivati nekakvog "Jana Palacha" koji će mijenjati svijet, uostalom drugo je vrijeme, svijet u svojim zadanim gabaritima više nije lako niti mijenjati, ali ono što iritira u Gradu su silne najave otpora, nekakav nominalni stav kojemu sve smeta, dok samog otpora nema. Nažalost, takvo je lice dubrovačkog aktivizma, kojega je ovaj prosvjed na Banjama iznova raskrinkao.
Neki će misliti kako nam je predobro, a onamo gdje je dobro društveni bunt tobože je nepotreban. Eh, kad bi to barem bio razlog! Ali, ne radi se tu o ničemu drugome nego o floskuli. Jasno, postoje oni s apartmanima ili kafićima kojima jest bolje od prosjeka, ali tu se radi o debeloj manjini. Sami dubrovački prosjek u rangu je prosjeka same države, a puke sirotinje koje su društvene ili privredne okolnosti prevarile na ovaj ili onaj način, a koja nema niti za najosnovnije potrebe je barem onoliko koliko i svih onih na osnovu kojih se misli da u Dubrovniku žive samo bogatiji.
Dakle, ako se otpiše smiješna mogućnost da Dubrovčani ne prosvjeduju jer im je dobro, a očito im nije niti toliko loše da bi iskazali građanski bijes, ostaje ono najgore od svega. Benevolentnost prema društvenim prilikama i Gradu u cjelini. Stanje svijesti koje je umorno i kojemu je svejedno. A koje bi se naprije po raznim Facebok stranicama samoreklamiralo oštrim riječima, sve dok ne naiđe prilika za nešto poduzeti.
A tu lijeka nema. Preostaje samo keziti zube kao pripitomljeni vuk u zoološkom vrtu dobre reputacije sve do trenutka kad se eto i može djelovati. A, onda ne pojaviti se na prosvjedu za ležaljke, raznorazne reforme i borbe za pravdu. Već, jednostavno, podviti rep.