Dubrovački hotelijeri željeli bi izgradnju novih stanova kako bi se negdje mogli smjestiti sezonci. Ukratko, zaključak je to s strukovne grupe hotelijera HGK – Županijske komore Dubrovnik.
"Hotelijeri apeliraju na mjerodavne da što hitnije krenu sa programima i politikama koje bi osigurale izgradnju stambenih objekata po prihvatljivim cijenama jer već sad pričamo o cjelogodišnjoj sezoni, a kao što volimo isticati, turizam nam je strateška djelatnost. Ukoliko na vrijeme ne osiguramo adekvatne uvjete za smještaj radne snage dubrovački turizam će se naći u situaciji da će imati odlične hotelske kapacitete, ali neće moći osigurati kvalitetnu uslugu što će se negativno odraziti na konkurentnost i cijenu te imidž destinacije." - pisalo je u priopćenju ŽK Dubrovnik.
I, koliko god da sve to stoji što su hotelijeri na sastanku istaknuli kao aktualni gradski problem, red je ipak predugačak da bi smještaj sezonaca imao primat. Posebno u situaciji u kojoj Dubrovčani muku muče sa smještajem, odnosno u kojoj podstanari ne mogu pronaći stanove jer početkom ljeta moraju seliti kako bi se napravilo mjesta za turističko iznajmljivanje.
Nije tu krivica na iznajmljivačima, oni imaju pravo postupati onako kako žele, o čemu više možete pročitati OVDJE, već jednostavno situacija sa stanovima u Dubrovniku poprilično je porazna. U tom vidu, nedavno je i pokrenuta peticija za izgradnju podstanarskih stanova od strane Ivane Seko, o čemu možete pročitati OVDJE.
Pak, problema je svjesna i gradska uprava, koja u 2019. namjerava početi s izgradnjom 120 stanova tzv. dubrovačkog POS-a u Solitudu. Dug je tu korak od ideje do realizacije, ali dakle, intencija postoji.
Uglavnom, s mnogih rakursa, od gradske vlasti do samih građana, promišlja se ova tematika koja se tako određenim konsenzusom smatra gorućim gradskim problemom. Stoga, paradoksalno je kad hotelijeri traže izgradnju stanova za sezonce. Nije niti to aspekt kojega treba podcijeniti i gledati na intenciju hotelijera crno-bijelo, jer Dubrovnik zbilja živi na krilima te radne snage koja dolazi izvanka. Ali, ipak, ne bi taj aspekt smještaja trebao imati prednost nad Dubrovčanima koji nemaju smještaj.
Uostalom, kad je hotelijerima već stalo do toga da se njihovi radnici imaju gdje smjestiti, onda bi im oni trebali osigurati smještaj, možda se odreći dijela profita i dio svojega smještajnog kapaciteta osigurati za stanovanje radnika koji nemaju smještaj.
Najlakše je od "mjerodavnih tražiti što hitnije programe i politike", no u ovom slučaju, ti mjerodavni ipak imaju prešnijeg posla o kojemu trebaju brinuti u kontekstu stanova i stanovanja.