Kada gledamo veliko suđenje za organizirani kriminal, a na optuženičkoj klupi sjede samo oni koje svi odmah prepoznajemo kao kriminalce, dok među njima nema nikoga tko im je iz policije, sigurnosnog sustava, pravosuđa ili politike omogućavao da godinama djeluju, nemojmo prerano pljeskati. Možda su pokupljeni samo pijuni kako bi se pokazalo da država nešto radi. - kaže danas dubrovačka gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević.
- Ozbiljnost borbe protiv kriminalnih mreža ne mjeri se brojem rotacija, dugih cijevi i ljudi privedenih pred kamerama. Manja skupina može počiniti pojedino kazneno djelo bez pomoći drugih, ali velike kriminalne mreže teško mogu godinama prati milijune, osnivati tvrtke, kupovati nekretnine, dobivati dozvole i širiti poslove, a da baš nitko u sustavu ništa ne primijeti. Netko dojavi. Netko zažmiri. Netko ne provjeri. Netko predmet spremi u ladicu. Netko zauzvrat dobije uslugu, posao ili novac. Organizirani kriminal nije samo skupina kriminalaca. Njegova je snaga upravo u vezama koje uspije uspostaviti s legalnim poslovima i institucijama. - ističe Viktorija Knežević.
Ona smatra da izostaje stvarni progon organiziranog kriminala, što, veli, obično prate dvije pojave.
- Prva je velika strogoća državnog aparata prema običnim ljudima.Za pogrešan papir, mali dug, prometni prekršaj ili administrativnu sitnicu država zna pokazati svu svoju snagu. Kazne, inspekcije, privođenja, ponižavanje i beskrajno dokazivanje da niste kriminalac. Prema ljudima koji okreću milijune, koriste tuđa imena i znaju koga treba nazvati, sve odjednom postaje složeno, osjetljivo i sporo. Takvo postupanje nije slučajno. Na običnom čovjeku najlakše je pokazati autoritet jer nema novac, utjecaj ni zaštitu, ne može uzvratiti i nema kome telefonirati. Na slabima se državna strogoća trenira bez ikakva rizika. Tako se proizvode statistike, dojam da institucije rade i strah građana od državnog aparata. Ozbiljan kriminalac, s druge strane, često se ne boji zakona. Boji se samo mogućnosti da izgubi pravog čovjeka u sustavu. - rekla je Knežević.
Druga je pojava, dodala je, političko korištenje borbe protiv kriminala.
- U klijentelističkim sustavima političari koji su godinama upravljali institucijama često upravo sebe predstavljaju kao najveće borce protiv kriminala. U ekstremnijoj verziji predstavljaju se i kao njegove najveće žrtve. Tako dobivaju aureolu hrabrosti, a pitanje njihove odgovornosti zamjenjuje se pričom o osobnoj ugroženosti i junaštvu. - kaže Viktorija Knežević.
- Umjesto pitanja kako je kriminalna mreža nastala, koliko je dugo djelovala, s kim je poslovala i zašto je institucije nisu zaustavile, javnosti se nudi predstava o političaru koji se sam suprotstavlja opasnim silama. Zato političku viktimizaciju ne treba automatski prihvaćati kao dokaz nečije nevinosti, hrabrosti ili uspješne borbe protiv kriminala. Pravo pitanje glasi: što ste vi i institucije kojima upravljate radili dok je taj kriminal rastao? Organizirani kriminal nije razbijen kada se pred kamerama privede nekoliko izvršitelja ili formalnih vlasnika. Razbijen je kada mu se oduzmu novac i imovina, presijeku veze s legalnim poslovima i procesuiraju oni koji su ga iz sustava štitili, upozoravali ili mu držali vrata otvorenima. Bez toga je možda pala jedna ekipa. Sustav je ostao i sutra može nastaviti s nekom drugom. Država nije snažna kada može kazniti običnog čovjeka. To može svaka država. Snažna je kada zakon jednako vrijedi za čovjeka koji ne poznaje nikoga i za čovjeka koji poznaje svakoga. Sve drugo nije stvarna borba protiv organiziranog kriminala. To je demonstracija sile prema slabima i predstava nemoći pred moćnima. - zaključila je dubrovačka gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević.