Naši sportsko-rekretivni udičari s obale prirodnim mamcima u pravilu love ribe koje borave i hrane se na dnu ili neposredno poviše njega. Tako najčešće love i „beach ledgering“ tehnikom ili tehnikom dalekog bacanja, o kojoj smo već pisali OVDJE. Međutim, tim se načinom vrlo uspješno mogu loviti i ribe koje obitavaju iznad ili na pola dna“.
Najčešće se tako love cipoli, i sitne grabljivice poput širuna, iglice i ukjate, rjeđe lice. Nisu rijetki ni ulovi arbuna i bukava. Kako su u ovo doba godine većina spomenutih riba blizu obale i nadohvat ometca, prigoda je to našim udičarima da iskušaju taj način njihovog lova.
Kao i standardni način „beach ledgering“ udičarenja, lov spomenutih riba između dna i površine nužno je obavljati iznimno osjetljivim štapovima, najbolje s različitim, promjenjivim vršnjacima. I ostatak pribora, osobito struna, mora biti osjetljiv, prikladan veličini lovine. Uz tako osjetljivu opremu dobro je rabiti i oslonac štapova, kako bi štapovi i strune bile što manje u dodiru s dnom i obalom.
Od osnovne strune, koja može biti debela i 0,30 mm, znatno tanji mora biti završnjak koji se može izraditi na više načina. Na crtežu prikazan je dosta kompliciran, ali iznimno učinkovitiji, osobito za lov u laganoj struji mora.
Prikazani završnjak se na osnovnu strunu postavlja posredstvom kopče na vrtilici pa mora imati omču za spajanje. Ispod nje je dobro uduplati i uplesti desetak centimetara završnjaka, čija, pak, ukupna dužina treba iznositi do dva metra. Na drugi kraj završnjaka montira se samo jedna udica broj 12- 17, odnosno širine luka 5-8 mm, ovisno o veličini ulova. Najbolje je rabiti tzv. kristalke srednjeg ili dugog vrata, ravne ili zakrivljene.
Da bi se udica mogla dovoljno daleko odbaciti, pribor nije prijeko potrebno dodatno opteretiti, jer su jata ukjata, cipola i, osobito, širuna, dosta blizu obale. Dovoljan je teret mamca, udice i ostalog pribora te iznimno osjetljiv štap. U slučaju da je ipak potreban, uteg, najbolje laganu rascijepanu olovnicu treba staviti na kraj osnovne strune.
A kako bi mamac bio prezentiran između dna i površine na pribor nije potrebno montirati klasični plovak. Dovoljno je na završnjak postaviti „pop-up“, o kome smo pisali OVDJE ili nanizati kuglice od pjenoplastike (stiropora, okipora). Postaviti ih treba toliko da mogu nositi težinu mamca, udice, najlona i stiropora. Montirati se može jedna velika ili, bolje, više sitnih kuglica pjenoplastike. Ovisno o dubini boravka riba, kuglice se postavljaju 30 do 150 cm iznad udice. Fiksiraju se pomoću stopera, silikonskih cjevčica ili gumenih valjčića probodenih iglom i nanizanih na strunu.
U lovu spomenutih riba uglavnom se mogu rabiti svi poznati mamci, ali je najbolje koristiti onaj koji preferira riba koja se pretežito lovi. Kod nas malo poznat, ali za ovaj način lova odličan mamac je mali komad pancete, slanine. Nataknut na vrh udice bit će poslastica svim spomenutim ribama, ali i dovoljno žilav mamac za bacanje.
Opisanim priborom loviti se može danju po svakom osim po lošem vremenu.
Najbolje po mirnom moru te kad vjetar „padne“, ali je more i dalje u pokretu. Odlični rezultati se postižu po „mrtvom moru“- u vrijeme zastoja porasta ili pada nivoa - na prelasku između plime i oseke i obrnuto.