Iako se njom uglavnom love manje i srednje velike ribe, „feeder“, tehnika ribolova na dnu s obale priborom na kojemu je i hranilica sve je popularniji i među našim morskim udičarima jer se pokazala znatno učinkovitijom od tradicionalnog ometca. Ribolov ovom tehnikom obavlja se u uskom obalnom pojasu jer se „feeder“ pribor ne može odbaciti osobito daleko. Zato su ulovi slabiji kad su ribe zbog raznih razloga daleko od obale, izvan dometa „feeder” pribora, kao što su tijekom prve polovine proljeća zbog još uvijek hladnog mora u plićaku. U takvim slučajevima može se loviti srednje, „beach ledgering“ ili dalekometnim „surfcasting“ priborom, ali i umjesto s obale „feeder“ priborom iz plovila.
Lov „feeder“ priborom iz plovila učinkovit je barem koliko i „beach ledgering“ te „surfcasting“ priborom, a ima brojne prednost nad njima.
Iz plovila može se loviti istim priborom kao i s obale, ali je puno bolje koristiti opremu prilagođenu uvjetima lova. S plovila kakva su najbrojnija kod nas, osobito ako imaju kabinu, nije lako loviti štapovima prosječne dužine od oko 4 metra, kakvi su najprikladniji za lov s obale. Međutim, s dugačkima je lakše nego s kratkim boriti se s velikim ribama. Zato, bez obzira na raspoloživi prostor na plovilu, „feeder“ tehnikom ne treba loviti štapom kraćim od tri metra. Osim „feeder“, to može biti i „bolognese“ štap. Bez obzira koji, težina bacanja mu treba biti oko 50 grama.
Kako se iz plovila lovi kraćim odbacivanjem nego s obale težine utega i hranilice mogu biti manji. Zbog toga je poželjno koristiti štap s najosjetljivijim vrhom, a može se koristiti i „feeder“ ili „match“ rola s manjim kapacitetom strune. Umjesto „PE“ višenitke, koja je najbolje rješenje za lov s obale, na roli može biti najlonska struna. Fine, tanke strune jedan su od preduvjeta učinkovitost ribolova „feeder“ tehnikom. Osnovna struna ne treba biti deblja do 0,25 mm, iznimno 0,30, a najčešće je dovoljna od 0,16 do 0,20 mm. Završnjak treba biti jedan ili dva broja tanji.
Kao i za svaki drugi ribolov sitnijih i srednje krupnih riba u priobalju, za „feeder“ su najprimjerenije udice oblika „Crystal“, a kad trebaju niti nešto jače, one oblika „Aberdeen“, koje i bolje drže mekane mamce. Širine luka im treba biti od 5 - 6 do 10 - 12 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena.
Sistem za lov hranilicom može se kompletirati na više načina, ali je najjednostavniji više nego učinkovit. Radi se o dobro poznatom sistemu s kliznim, prohodnim, utegom na osnovnoj struju na koju se nastavlja privez s jednom udicom na kraju. Dužina priveza može biti od 20-tak, za lov manje opreznih riba, do čak 150 cm. Kao uteg služi hranilica. Ona može biti prohodni, ili postavljena na vrtilicu, odnosno poseban klizač kroz koji prolazi osnovna struna. Hod hranilice se pomoću gumenih stopera ograničava na 10 do 20 cm.
U lovu „feeder“ tehnikom mogu se koristiti brojni mamci. Dagnja je najbolji izbor za „svaštarski“ lov. Nju i filete sitnih plavih riba treba obmotati elastičnom nit. Izvrsni mamci su i svi crvi te komadi glavonožaca. Na terenima na kojima se očekuju arbuni, fratri, podlanica, kantori i ostale cjenjenije ribe treba preferirati kozice i komade volka.
Jedan od važnijih čimbenika „feeder“ ribolova jest primamljivanje. Primama mora biti sitna i kompaktna. Za izradu primama može se koristiti štošta, ali je osnovni sastojak kruh, pšenično i riblje brašna, a najbolji dodatci jako mirisni sirevi, komadi kozica, dagnji, ribica…
Iz plovila „feeder“ tehnikom najbolje je loviti na istim terenima gdje i s obale- na pješčanim ili kamenitim dnima s velikim ravnim plohama. Takvih je dna puno uz obalu, počevši od luka i lučica, osobito njihovih ulaza i vanjskih strana lukobrana, uz prirodne i umjetne školjere…
Za uspjeh ribolova „feeder“ tehnikom iz plovila presudno je sidriti tako da se plovilo tijekom ribolova što manje pomiče. To je moguće s dva sidra. Prvo se spušta pramčano nakon što se od željenog mjesta sidrenja protiv kurenta otplovi 10 do 20 metara. Zatim se popuštanjem sidrenog konopa plovilo niz kurenat pusti nekoliko metara iza željenog mjesta sidrenja pa se spusti krmeno sidro. Potom se natezanjem konopa pramčanog sidra plovilo dovede na željenu poziciju.
Nakon uspješnog sidrenja treba početi s primamljivanjem. Primamljivati se može tako da se na željeno mjesto odbaci loptica primame, kao u lovu ometcem. Drugi način primamljivanja je pomoću hranilice, najbolja kaveznog tipa. Bez udice na pribori, da se on ne mrsi, hranilica se odbaci više puta na željeno, uvijek isto mjesto, da primama bude na što manjoj površini kako bi se iznad nje koncentrirale ribe. Nakon odbačaja sačeka se neko vrijeme da primama počne ispadati iz hranilice, a zatim se naglo kontrira da primama ispadne iz hranilice. Poslije nekoliko odbačaja primame, na pribor se postavlja privez s udicom i ribolov može početi. Ako dubina na mjestu ribolova prelazi 6 do 8 metara, tada se može loviti pa zato i mora primamljivati ispod ili neposredno pored plovila. Što je zona ribolova plića to treba dalje loviti od plovila.
Ribolov s „feeder“ priborom iz plovila može biti vrlo plodonosan. Ako ribolovac pravilno sidri, stvori atraktivno mjesto za mamac i slijedi odabranu taktiku, tada će do kraja ribolova čuvarica biti ispunjen ribama različitih veličina. Najčešće su to usnače te bodeljke, ali osim kneza, lumbraka, škrpuna, škrpine i pauka, love se i cjenjenije ribe, ljuskavke poput špara, arbuna, ovčice, sarka, ovrate…