Sve je više morskih ribolovaca koji koriste plovak, osobito često u lovu cipola. No, većina njih rabi tek nekoliko osnovnih vrsta tih pomagala. Za lov u uvjetima kakvi su bili posljednjih desetak dana, po valovitom moru i jakom vjetru, oni u pravilu koriste okrugle plovke, koji im u lovu opreznih cipola nisu baš od velike koristi. Naime, zbog velike stabilnosti takvi plovci nisu dovoljno osjetljivi pa ne signalizira nježne dodire cipola, a pružajući pritom veliki otpor, te oprezne ribe upozoravaju na opasnost.
Jedini plovak koji u takvim uvjetima može dobro funkcionirati- držati mamac na željenoj dubini i signalizirati napad ribe na mamac- jest „waggler“ plovak. Izumljen je i popularnost stekao u Engleskoj pa je poznat i kao engleski plovak, a ribolov njime kao engleski način udičarenja.
Najvidljivija razlika ove i ostalih vrsta plovaka jest to što se „waggler“ na strunu pričvršćuje samo donjim krajem, pomoću alkice. To mu donosi mnoge prednosti, a najvažnija je da je u radnom položaju većim dijelom pod površinom, gdje drži i strunu koja ga nosi. Tako isključuje neželjeni utjecaj vjetra i valova na sebe i strunu. Druga mu je prednost izuzetna osjetljivost. Iako dosta veći od običnih, ovaj plovak pokazuje svaki pa i najmanji kontakt ribe s mamcem, kakvi su primjerice dodiri cipola.
Osim u lovu cipola, gdje su na moru nezamjenjivi, „waggler“ plovci uspješno se mogu koristiti i za lov drugih riba. Ne samo po nemirnom moru i jakom vjetru, nego i u ostalim uvjetima jer, ovisno o obliku, mogu manje - više udovoljavati sve uvjete mora i vremena. Evo kratkog opisa svih tipova tih plovaka.
Prvotni oblik ovog plovka bio je vrlo izduženi valjak s alkicom za pričvršćivanje na donjem dijelu. Pravi se od raznih plivajućih materijala, od kojih je najbolje deblji kraj paunovog pera. U bistroj vodi vrlo dobrim se pokazao plovak od prozirne plastične cjevčice jer ne plaši oprezne ribe.
„Waggler“ s antenom, tankim produžetkom šireg tijela osjetljiviji je od prethodnog pa se rabi za mirnije uvjete ribolova. Osim toga, antena ga čini vidljivijim pa se rabi za lov na većim daljinama, do četrdesetak metara, ovisno o debljini i boji antene.
Kad je potrebno loviti više otežanim priborom, primjerice u ribolovu riba koje ne vole uzimati mamac u pokretu, koristi se „waggler“ s tijelom, prošireni donjim dijelom. Taj dio plovku daje pojačanu stabilnost, potrebnu i u vrlo vjetrovitim uvjetima. Zahvaljujući većoj nosivosti tog plovka, pribor na koji je montiran može se i dalje baciti.
Za izuzetno daleko bacanje koristi se otežani „waggler“. On na donjem dijelu ima metalni uteg, fiksnu olovnicu ili metalne pločice čijom izmjenom može regulirati težina opterećenja. Otežavati se mogu, ali s vrlo malo utega, i prva dva tipa „wagglera“. Otežani plovci se moraju montirati na malo deblje, odnosno jače strune, nikad ispod debljine od 0,16 mm.
Bez obzira kojoj vrsti pripada, pri izboru „waggler“ plovaka treba se pridržavati pravila: što je more i vjetar mirnije, to je potreban manji plovak.