S pojavom novih tehnika ribolova, ponajprije potezanja varalica s obale, pokazalo se da mnoge mirne ribe na određenim mjestima i u određenim uvjetima pokazuju karakteristike tipične za čistokrvne grabežljivice. Među takvim ribama po cijenjenost odmah iza ovrate je sarak, koji se dobro lovi i tijekom jeseni.
Najbolji ulovi sarka varalicom postižu se na mješovitom, ali pretežito kamenitom dnu s procijepima, rupama i pješčanim oazama. Najomiljenija su mu staništa plitke uvale s relativno ravnim profilom koje ne doseže velike dubine prebrzo. Na takvim se terenima i najlakše lovi varalicama, što nije slučaj oko lukobrana i na dubokim stjenovitim područjima, gdje ga je bolje loviti mamcem i čekanjem.
Kao i za lov ometcem, najpovoljniji uvjeti za lov sarka varaličarenjem su oni koji su najčešći tijekom jeseni - kad pola do metar visoki valovi jako lupajući o obalu stvaraju maretu, široke pjenaste valove u najplićim predjelima.
Sarka je moguće uloviti i ostalim varaliacma, ali su se varalice od mekane plastike, „mrdavci” pokazali najučinkovitijim. Najučinkovitijim su se pokazali oni dugački do 70 mm koji ne zahtijevaju preveliku brzinu i preagresivno povlačenje da bi pokazale svoju akciju. To mogu biti varalice koje oponašaju račiće, crve kolutičavce, glavonošce i ribice, ali i varalice neprirodnih oblika, s izraslinama oblika nožica i peraja, koje se u valovima mrdaju i kad varalica miruje.
Posebno dobre su varalice na čiji se kraj može postaviti dodatna udica. S obzirom da sarak plijen u pravilu napad sa stražnje strane, tako se povećava postotak ulova i smanjuje broj izgubljenih varalica zbog kidanja. Pomoćnu udicu za olovnu glavu najbolje je vezati PE0.6 ili PE0.8 strunom.
Ovisno o tome kojom se lovi, varalica se može montirati na „jig head“. Varalice sa slabijom akcijom, osobito kad se lovi u mirnijem moru, umjesto na klasičnu olovnu glavu s ulivenom udicom bolje je montirati na „čeburašku“ glavu koja varalicima omogućava maksimalnu pokretljivost.
U pravilu najbolje je koristiti glave teške od jedan do 3,5 grama jer one omogućavaju dovoljno daleki odbačaj te privlačenje varalice s dugim pauzama. No, za lov po većim valovima bez problema se mogu koristi i teže glave jer će njihovo padanje usporavati snaga mora.
Na oba otežanja najbolje je montirati udicu širine luka 10 do 15 mm, ovisno o ciljanoj veličini ulova. Udica „texas” oblika, sa zakrivljenim dijelom ispod vezišta nije prikladna za lov sarka. Najbolja je jaka klasična kratka oblika kandže, vrha povijenog k vezištu.
Sarak se lovi „spinning“ tehnikom, ali ne u gornjim nego povlačenjem varalice u pridnenom sloju mora. Takav način lova s obale lakših riba naziva se „light rock fishing“ i praktično je nemoguć bez štapa i role.
Iako se mogu koristiti i oni namijenjeni nekim drugim tehnikama, najbolje je loviti „spinning“ štapovima, ali samo najlakšim, jer se lovi laganim i vrlo laganim varalicama. To su štapovi težine bacanja od 0,5 do najviše 20 grama. Preporučljivo je koristiti lakše, štapove „light“ (L) klase, odnosno težine bacanja 7 do 10 grama. Ti štapovi su dugački od 152 do 275 cm. S dužim se lakše na većim daljinama, a štapovi s krućim vrhovima bolje prenose signale napada na varalicu.
Bez obzira koji se štap koristio, na njega je najbolje postaviti bacačku rolu veličine 1000 ili 2000. Na njeni kalem dovoljno je namotati PE0.4 ili PE0.6 višenitku. Najbolji je izbor osmonitna iako je osjetljivija na trljanje od četveronitne strune. Predvez je pak bolje izraditi od najlona, još bolje „FC“, fluorougljične strune debljine 0,16 do 0,20 mm.
Nakon odbačaja laganim dodirivanjem kažiprstom, a zatim mekanim i kratkim povlačenjem treba podizati varalicu koja je dodirnula dno. U pravilu napad sarka će uslijediti dok varalica pada zato i pri njemu strunu treba držati zategnutom, ali vrlo labavo. Čim se osjeti najmanji dodir i zatezanje treba kontrirati. Ukoliko se ne zakači, treba mu ponovo pružiti priliku, a ne izvlačiti varalicu. Po izvlačenju prvog sarka treba nastaviti sve do se ne primijeti smanjenje aktivnosti.