Iako mu ime direktno ne izgovaraju, u 2018. jednako kao i u 2017. još će se puno puta akteri na vlasti u Dubrovniku doticati i osvrtati na bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Ako zbog ničega onda zbog njegovih projekata koje su nastavili. Naravno, spomenut će ga pokoji put i kad ih političke okolnosti i svakodnevica na to natjeraju, ali rijetko direktno imenom, već će ga osloviti s bivši ili kako to popularno u posljednje vrijeme čine, posprdno će ga nazvati blogerom. No, vladajući akteri baš se i nemaju razloga previše sprdati jer što je veći predmet sprdnje ako ne način na koji su se domogli vlasti u Gradu Dubrovniku.
Javnost još pamti političku pogodbu između Mosta i HDZ-a upakiranu u izmjene Zakona o lokalnim izborima kojima su političarima s presudama onemogućene kandidature na izborima do isteka probacijskog roka. Novinarima nije puno trebalo da procjene koga se tom političkom pogodbom želi eliminirati iz izborne utrke pa je taj zakon ubrzo i svim medijima nazvan Lex Vlahušić.
Iz Mosta i HDZ-a, posebice Mosta, usvajanje tog Zakona pravdalo se željom da iz politike eliminiraju one koji su se ogriješili. Naravno, eliminiran je samo Andro Vlahušić jer samo se Andra Vlahušića na tim lokalnim izborima 2017. nije moglo dobiti regularnom utrkom.
DA NIJE DIRAO ZIDINE JOŠ BI BIO GRADONAČELNIK?
Sam Vlahušić u brojnim će svojim osvrtima na razdoblje koje ostaje iza njega reći kako mu je sva ta igra podmuklo namještena zbog zidina. Da nije dirao zidine i način raspodjele novca od karata za zidine vjerojatno bi još uvijek bio gradonačelnik.
Što se to krije u zidinama i načinu raspodjele novca utrženog od prodaje karata za zidine ostat će nepoznanica ili dok DORH ne odluči drukčiji ili barem sljedećih 15 godina jer nije li aktualni gradonačelnik Mato Franković, bjanko potpisom na dodatak ugovoru s DPDS-om koji mu je potom amenovala većina u Gradskom vijeću, zidine na daljnje upravljanje prepustio DPDS-u baš na sljedećih 15 godina. Zašto mu se toliko žurilo?
Kao da se nešto krije u tim zidinama kad nitko ne smije njima upravljati osim DPDS-a. Čak je i bivši gradonačelnik Vido Bogdanović, koji je zidine dao DPDS-u, kao gradski vijećnik na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća upozoravao kako se ne može vjerovati ljudima koji su sebi dali za pravo uknjižiti plodouživanje na zidinama, ali gradonačelnika Frankovića njegova upozorenja nisu uopće zanimala.
Upozoravala je i ostala oporba, ali zaludu jer se ni vijećnici stranaka s regionalnim predznakom nisu previše osvrtali na činjenicu da se najvrjednije dubrovačko dobro povjerava jednoj udruzi za koju su i sami stručnjaci iz UNESCO-a utvrdili da zidine ne obnavljaju na baš najbolji i propisan način, ali eto, ispalo je da je netko platio stručnjacima iz UNESCO-a da napišu takvo mišljenje. Mora bit da su i svi koji misle da dubrovačke zidine treba vratiti na upravljanje i skrb Gradu plaćeni da tako misle.
Bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić još je od početka svog prvog mandata zastupao tezu da zidine treba vratiti Gradu. Istog je stava i danas pa je nakon posljednje prošlogodišnje sjednice Gradskog vijeća najavio kako će protiv Frankovića podnijeti kaznenu prijavu. No, hoće li se nakon što je zaprime istražni organi ove zemlje njome pozabaviti? Prije će bit da će završiti na dnu neke ladice, daleko od očiju onih koji bi pokazali i najmanju znatiželju pozabavit se takvom prijavom, zagrebati malo ispod površine.
UŠUTKALI GOTVO SVE MEDIJE, VLAHUŠIĆA NE MOGU
Aktualna vlast, još uvijek opijena svojom izbornom pobjedom, možda je na neko vrijeme ušutkala oporbu. Možda je, kupujući ih novcem, koji će im uskoro podijeliti pod krinkom nekakva natječaja za poticanje pluralizma, ušutkala gotovo sve lokalne medije koji se uporno posljednjih šest mjeseci gotovo pa između sebe natječu tko će prikazati idealniju sliku Dubrovnika.
Ipak, najveći im problem ostaje što ne mogu ušutkati Andra Vlahušića. A to bi najviše željeli. Zato ga uporno pokušavaju smjestiti na političku marginu. No, teško je marginalizirati svoga političkog prethodnika, posebice ako je riječ o osobi koja je iza sebe ostavila konkretne rezultate.
Upravo kad ostvariš konkretne rezultate imaš pravo upozoravati i na konkretne probleme. Andro Vlahušić ne prestaje to činiti. Kao čovjek bez stranke, jer HNS je napustio onog trenutka kad je ta stranka ušla u koaliciju s HDZ-om, Vlahušić i dalje diktira tempo u ovoj učmaloj i falsoj političkoj svakodnevici, i što je najvažnije, govori i o onoj stvarnoj slici Dubrovnika, čini se i prvi put potpuno slobodno govori ono što želi, neopterećen strankom, izborima, glasovima… Zadatak je to kojim bi se trebala baviti oporba. Andro Vlahušić, čak i kao solo igrač, u Dubrovniku je HDZ-u jedina stvarna oporba i jedina osoba na političkoj sceni koje se zaista boje.