Svako ljeto kad počne sezona kupanja u medijskom prostoru na dubrovačkom području dominiraju teme o stanju na dubrovačkim plažama s kojih su posljednjih godina ležaljke izgurale domaće stanovništvo. Iako zakon jasno nalaže da ležaljke moraju biti složene jedna na drugu te se izdavati na zahtjev onih koji na njima žele ležati, na taj članak zakona su nadležni za njegovu provedbu u Županiji malo puno zažmirili pa ležaljke i dalje leže rastvorene po plažama, samo su ih koncesionari nešto drukčije posložili i tako na omanjem dijelu plaža stvorili prostor za građane koji se žele kupati i, umjesto na ležaljkama, ležati na šugamanu prostrtom na žalima ili betonu, ovisno o kojoj plaži se radi.
Iako se zakon tim „ustupkom” koncesionara i dalje zapravo nije proveo, jer ležaljke su i dalje rastvorene, građani koji su se bunili izgleda da su se time zadovoljili, jer utihnuli su. Zadovoljni su izgleda i u Županiji jer sad ne moraju dizati koncesije onima koji zakon ne poštuju jer ležaljke su i dalje rastvorene, kao da su im ih i namjeravali dizati.
Ležaljke su uzburkale strasti i na plaži ispod hotela Adriatic do te mjere da ih je u more pobacao Igor Legaz. No, ležaljke na Adriaticu otkrile su još jednu stranu te priče, plažom na Adriaticu ne gospodare Hoteli Maestral što bi bilo prirodno.
Hotelske kuće u Dubrovniku odavno su shvatile koliki je značaj plaža i mogućnost zarade na njima pa su davno učinili sve da jednom, kad dobiju koncesije nad plažama koje se nalaze podno njihovih hotela, te koncesije njima i ostanu jer su u uređenje plaža i njihovo održavanje uložili i još uvijek ulažu znatna sredstva. Da se na plažama može dobro zaraditi shvatili su i neki privatni poduzetnici koji gospodare plažama poput Banja ili Copacabane. Svi su sve shvatili izgleda osim uprave Hotela Maestral, jer dok se poduzetnici natječu kome će u koncesiju pripasti koja plaža, u Maestralima čine obratno, žele se riješiti brige oko plaže pa su za plažu podno njihova hotela Adriatic suglasnost za koncesijsko odobrenje dali Dubrovačkim zalascima sunca koji gospodare obližnjom plažom u Uvali Lapad, odnosno Uvalu Sumratin.
Logično je da ovi iz Dubrovačkih zalazaka sunca žele svoju šapu nad plažom ispod Adriatica, posebice kad se uzme u obzir da za tu plažu još uvijek nije utvrđeno pomorsko dobro, jer kad su već uz odobrenje Maestrala zaposjeli plažu pod Adriaticom, jednom kad postupak utvrđivanja pomorskog dobra bude okončan, lako će oni dobiti koncesiju jer tko će ih istjerati s područja koje su već zaposjeli. Tako to ide u Hrvatskoj, zar ne?
Iako su Hoteli Maestral jedina hotelska kuća na dubrovačkom području koja u državnom vlasništvu čeka da bude prodana nekom inozemnom investitoru, to ih niti malo ne priječi da do tog famoznog trenutka prodaje rade i zarađuju što više mogu.
Kada bi Maestrali imali upravu kojoj je cilj prihodovati, a ne sjediti prekriženih ruku i čekati da država tu hotelsku kuću s njezinom imovinom konačno nekome i proda, tada bi Maestrali istinski gospodarili plažom na kojoj su objekti u njihovu vlasništvu. Tada bi Maestrali zarađivali od kafića i 160 ležaljki u svom vlasništvu, a ne nekih Dubrovačkih zalazaka sunca ili Antuna Levanta, osim ako nekoliko stolova i stolica ispred kafića te 160 ležaljki koštaju toliko da ih Maestrali sebi ne mogu priuštiti.
No, Maestrali već odavno malo ulažu u svoje hotele pa što bi se bavili uređenjem „nekih tamo” plaža. Puno je lakše samo održavati sustav, čekati da ih država konačno proda, glumiti menagere i za to dobivati pozamašnu plaću. Neće se u toj trenutnoj Upravi Maestrala niti osvrnuti ako im se hotela dočepaju špekulanti, što se umalo dogodilo na prošlom natječaju kada je oglašena njihova prodaja, a što se još uvijek kuha, pa što bi se onda bavili prihodima koje bi mogla donijeti neka tamo plaža koja se eto nalazi podno njihova hotela Adriatic.